Jedna od najznačajnijih karakteristika svakoga naroda jest jezik!
Jezik na kojem se razmišlja lagan je poput pera, svijesno je automatiziran, lako se izražava i neprocijenjeno je blago osobe koja se s njime služi, jer kako bi inače i mogli komunicirati bez ovakvog Božjeg dara? Uporaba i što bolje poznavanje svoga materinjskog jezika osnovni je preduvijet za daljnji osobni razvoj i kamen je temeljac za očuvanje vlastite kulture. Stoga, svaki je jezik poseban i dobro je znati što više jezika!
Zbirka pjesama „Floarea mea de cireș”, odnosno „Karaševsko ogledalo vrišti” autora Milje Šere vidi svjetlo dana 24 godine nakon prve zbirke pjesama lupačkog pjesnika „Pogleni, Bože, na naše slze”, izdane 1996. godine u Zagrebu. Ona je vrijedno djelo za sve sadašnje i buduće generacije, za sve ljubitelje poezije i zanimljivo je štivo za jezičare i istraživače! Napisana je lupačkom varijantom karaševskog idioma i rumunjskim književnim jezikom i itekako obogaćuje skromnu karaševsku literaturu. Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj je potaknulo izdavanje ove zbirke pjesama jer se u njoj nalazi kontinuitet rada i stvaralaštva nadarenog pjesnika, zbirka bivajući istinski impuls i poticaj svima koji žele pokušati pisati i stvarati nova literarna djela.
