Petak, 29.
kolovoz, 2014., Radio Reşiţa, 19 sati i 10 minuta –
na eteru slijedi 100. emisija na hrvatskom jeziku...
Sjećam se da je negdje na početku
rujna 2012. godine profesor Radan pozvao na jednu operativnu sjednicu urednike
Hrvatske grančice kako da nas obavijesti o jednom prijedlogu regionalnog radija
Radio Reşiţa. No, malo prije toga profesor je sudjelovao na jednom intervjuu na
ričičkom radiju gdje je među ostalome izrazio i svoje nezadovoljstvo što
emisiju na hrvatskom jeziku, koja se emitira na ovoj radijskoj postaji, već
dulji niz godina uređuje osoba koja inače ima puno veće kompetencije za srpski
jezik, negoli za hrvatski budući da je i ona sama srpske nacionalnosti. Ta je
gospođa uređivala tada, razumije se, i emisiju na srpskom jeziku. Nakon
intervjua, nova ravnateljica Radio Ričice rekla je profesoru Radanu neka on
predlaže nekoga koji bi bio u stanju uređivati emisiju na hrvatskom jeziku, a
profesor je obećao da će tu stvar riješiti.
O
tom je prijedlogu bilo riječi na onom sastanku s nama urednicima. Naravno,
prihvatili smo taj prijedlog s jednim velikim entuzijazmom i euforijom, ali odmah poslije toga smo
realizirali da nam totalno fali iskustvo u ovom medijskom području te da imamo
strahovito malo vremena stvoriti koncept prve naše radio emisije. Trebala nam
je solidna podloga na koju da nadogradimo daljnje emisije koje bi se trebale
svakoga petka emitirati.
E,
upravo taj nedostatak iskustva mogli smo nadoknaditi jedino s radom, trudom i
maštom. Najprije smo formirali ekipu koja da uređuje emisiju: Lina Tinkul, Ivan
Dobra i ja kao urednici, a Petar Ðurđulena je trebao se preobratiti u tonskog
realizatora jer smo se odmah na početku odlučili da sve emisije snimamo u našim
studiou sa sjedišta Zajedništva Hrvata iz Karaševa.
Sada,
činjenica je da je ovo regionalni radio, da se čuje ne samo u okolici Ričice,
gdje je većina Hrvata u Rumunjskoj, nego i u Temišvaru, Aradu – njegova mreža
dostiže skoro do Beograda. To znači da našu emisiju može čuti i slušati veliki
broj ljudi, koji nije ni hrvatske nacionalnosti a nema ni blage veze s
hrvatskim jezikom. Stoga smo morali pronaći jednu formulu pomoću koje da, s
jedne strane, naša emisija bude zanimljiva našoj hrvatskoj manjini, s
najnovijim informacijama i zbivanjima koje se nje tiču, a s druge strane da sve
te ljude, nepoznavatelje hrvatskog jezika, barem ne udaljimo od frekvencije
105,6 Mhz-a za vrijeme njezina emitiranja.
Tako
smo uveli, pored, nadam se ja, interesantnih tema, i što više glasova ljudi iz
naše zajednice (svjedoci ili pak sudjelovatelji na nekom događaju) te brojne
intervjue s ličnostima naše zajednice, a sve je to bilo popraćeno našom
autohtonom te dobrom suvremenom hrvatskom glazbom.
Iako
smo tek počeli, Radio Reşiţa odabrala je jednu našu emisiju (Proslava
sedamdesetogodišnjaka u sjedištu ZHR, druga po redu emitirana emisija) da je
predstavi na nacionalnom radiofonskom natjecanju, koje je te godine
organiziralo Radio Difuziunea Română na
Dan nacionalnih manjina u Rumunjskoj. Osvojili smo treće mjesto! Bio je to
velik poticaj za nas te ujedno i priznanje našeg rada. Prošle godine, početkom
listopada, rukovodstvo ričičkog radija proglasio je naše emisije najboljima od svih emisija na
materinskim jezicima manjina koje se emitiraju na ovoj radio postaji.
Daniel Lucacela
