Sveta Barbara – jedna od zaštitnika sela Lupaka
Dobro nam je svima poznato da je u Lupaku bilo puno rudnika, okne kako mi velimo. Stoga, kada je vlč. Marijan Tjinkul, lupački župnik, početkom Adventa spomenuo da se 4. decembera slavi Sveta Barbara (Barbura) bilo je jasno da ovu sveticu moramo spomenuti u našim novinama povodom njezinog blagdana.
U našim krajevima, pogotovo u Lupaku, sveta Barbara poznata je kao zaštitnica rudara, oknara kako se kod nas kaže. Kult sv. Barbare došao je iz njemačkih zemalja, a kao zaštitnica rudara spominje se već u srednjem vijeku. Prema crkvenoj predaji rođena u Nikomediji, u blizini starog Bizanta u Maloj Aziji, današnji turski grad Izmir. Njezina je obitelj potjecala iz Izraela, Rima i Grčke, a otac Dioskur bio je trgovac i veliki protivnik kršćana. Stoga, da bi svoju lijepu kćerku zaštitio od utjecaja kršćanskih misli kao i nepoželjnih mladića, zatvorio ju je u toranj s dva prozora. Kad se vratio, našao je na tornju probijen treći prozor, a na pragu njemu znak križa. Barbara mu je priznala, da je ona dala učiniti tri prozora, da je podsjećaju na tajnu Presvetog Trojstva, i križ, da je podsjeća na otkupljenje. Tajno je prešla na kršćanstvo, pod utjecajem đakona Valentina. Otac koji je bio tvrdi poganin, pobjesnio je od gnjeva, kada ga je htjela obratiti na kršćanstvo, želio ju je ubiti. Uspjela je na čudesan način pobjeći u planine i sakrivati se u njima, dok je nije odao jedan pastir. Zatočili su je i mučili, no rane su joj svaki put čudesno zacijeljivale. Osudili su je na smrt, a prema nalogu njen otac osobno joj je odrubio glavu. Ubrzo nakon toga, pogodila ga je munja i umro je. Stopalo svete Barbare čuva se u župnoj crkvi u Vodnjanu, u Istri. Posmrtni ostaci sv. Barbare preneseni su u Italiju 795. godine zaslugom Karla Velikog, a danas počiva na otočiću Torcelo u blizini Venecije
