Jesen u naše
krajeve dolazi jednim od najljepših i najočekivanijih hodočašća, a to se događa
za blagdan Male Gospe, 8. rujna, kada je spomendan rođenja Blažene Djevice
Marije.
To
je ujedno i najteže hodoćašče karaševskih Hrvata. S druge strane, istina je da
ništa nije teško, ako znaš koji je cilj tvog duhovnog puta i zašto si na to
hodočašće krenuo.
Ove
su godine, 74 hodoćasnika iz karaševskih sela krenuli pješice u Mariju Radnu, a
do toga svetog mjesta naši vjernici su morali pješačiti tri dana, i isto su tri
dana pješačili iz Marijina svetišta nazad prema svome domu. Na ovaj mukotrpni
put krenuli su vjernici različitih godišnjih dobi, većina onih koji uobičavaju
hodočastiti svake godine, no bilo je i dosta mladih vjernika koji su ove godine po prvi put krenuli na
skoro jednotjedno hodočašće, dubokom željom u srcu da budu uslišane njihove
nakane i molitve upućene Gospi. Ono što najprije svaki hodočasnik želi obaviti
kad stigne u Marijansko svetište je pomiriti se s Bogom, ispovjedati se, kako
bi čiste duše i mirnom savjesti sudjelovao na Svetim misama i sv. Pričesti.
Za
ovaj veliki kršćanski blagdan, u svetište Mariju Radnu ne hodočaste samo
karaševski Hrvati, već i mnogi drugi vjernici rimokatoličke i pravoslavne
vjeroispovijesti. Tu su mnogim vjernicima molitve bile uslišane, pa se oni
vraćaju i sljedeće godine, kako bi pokazali svoje poštovanje prema našoj
Nebeskoj Majci i obnovili svoje zavjete.
Uoči
blagdana Male Gospe, 7. rujna, kad su u Svetište stigli hodoćasnici koji su
išli pješke, poslije podne, zajedno s ostalim Karaševcima, koji su došli s
autom ili zajedničkim autobusima, išlo se na Kalvariju, gdje se izmolio križni
put. U večernjim satima, nakon obavljanja pobožnosti Križnjega puta, održana je
Sveta misa u veličanstvenoj radničkoj crkvi prepunoj vjernika.
Blagadansku
Svetu misu na Malu Gospu, koja je bila u pola osam ujutro, i koja je održana za
sve Karaševce na hrvatskom jeziku, predvodio je svećenik iz naših krajeva koji
je ujedno biskupski kancelar i kanonik, vlč. Nikola Lauš. A u 11 sati je bila
svećana Sv. misa koju je predvodio temišvarski biskup, Msgr. Martin Roos. Karaševci
koji se iz Marije Radne vraćaju pješice svome domu, krenuli su neposredno nakon
Sv. mise na hrvatskom jeziku, jer su ih čekala puna tri dana hoda do svoga
doma, uz molitvu sv. krunice i marijanske piesme. Polazak križeva i hodoćasnika
bilo je u pola jedanaest ispred Gospine kapelice, koja se nalazi u podnožju
Bazilike Marije Radne. Vlč. Marjan Tjinkul, župnik iz Lupaka, blagoslovio je
sve putnike i poželio im sretan i od Boga blagoslovljen put, a hodočasnicima
koji se pješke i vračaju, poželio im je ugodno vrijeme kako bi trodnevno
pješačenje bilo bar vremenski povoljno i olakšao im putovanje do svoga doma.
Istina,
nije lako pješačiti šest dana. Ali, svi oni koji su to pokušali s uvjerenjem
ističu da je to lako obaviti Gospinom pomoću i molitvom. Kršćansko vjekovno
uvjerenje da je Marija u osobitoj službi pomaganja potrebnih, daje ti snagu i
utjehu, da će i tvoje želje i molitve biti uslišane. Nebeska majka nikada nije
ostavila one koji su se njoj za pomoć obratili i njen zagovor zatražili, neovisno
o tome da li je ta osoba bogata ili siromašna. Za Nju smo svi isti i podjednako
dijeli svoju ljubav svima kojima je potrebna i noephodna. Poput dobrog i
vjernog prijatelja, Ona je uvijek tu i čeka upravo tebe da zazoveš njezinu
pomoć kad god ti bude zatrebala u životu. Vjeruj iskreno svojoj molitvi i
nebeskoj Majci, i nećeš biti razočaran!
