Po naravi svojoj mi smo otvoreni prema budućnosti - prema sutrašnjici.
Lice nam je usmjereno naprijed. Kako ići naprijed? Koji je istinski naš ‘program’ da idemo naprijed prema svojoj sreći i svojem ostvarenju? Nema dvojbe, dobro je odmah na početku reći, da se program životnog ostvarenja razlikuje od političkog programa. Isus je jaganjac Božji koji oslobađa od grijeha svijet. A to je grijeh egoizma i sebičnosti.
Tko je Isus i njegov ‘program’ za budućnost? Tko su njegovi sljedbenici? Pitanje je koje se pos-tavlja od prvog Božića do dana današnjega. Tko je Božji, i kako prepoznati čovjeka Božjeg? Isto je pitanje. Na ova pitanja odgovara Ivan Evanđelist kroz usta Ivana Krstitelja. On čovjeka - nas, upućuje na znakove koji očituju čovjeka Božjega. Skloni smo vjerovati da se ‘božansko’ objavljuje na senzacionalan način – čudesima, nečim nama stranim i nes-hvatljivim. Tako se nekako identificiralo ‘Božje ljude’.
Svece se proglašavalo, i danas proglašava po ‘čudesima’. Ivan nas ipak ne upućuje da su to znakovi raspoznavanja Božanskoga. S Isusom i kroz Isusa upućuje se na nešto sasvim različito od senzacije. Objava se događa na primjetljiv i nepri-mjetljiv način. Događa se kroz čovjeka (što je pri-mjetljivo), ali i kroz čovjeka DUŠE (duha), što može biti neprimjetljivo. Možda su naša traženja Boga neuspješna baš zato što ga tražimo da se objavljuje na ‘naš način’, tjelesno.
