Na sastanku jedne od naših vlada, na kojoj su trebali raspravljati o poplavama, voditelj sjednice je odmah pozvao da se počne sjednica s rijecima: TIŠINA! TIŠINA!
To su rijeci koje se inače govore djeci ili nekoj vrsti ljudi koji nemaju ništa zajedničkog s ministrima ili državnim tajnicima. I svaki bi se školovan čovjek koji drži do svoje dostojnosti naljutio da mu se netko tako obrati. Međutim...ovi ministri se nisu naljutili...niti jedan....samo su oborili “turbane” prema dolje...i zašutjeli...kao da ih je uhvatio u njihovoj istini...kao da ih je potrefio u njihovu pravu veličinu...ili minijaturu...
Isusove rijeci iz ove uskrsne nedjelje koje govore: -“ Ja sam pastir dobri, koji dajem život za svoje stado...plaćenik pobjegne kad se pojavi vuk...jer je plaćen i nema ljubavi u sebi”...ove rijeci kao da opisuju sve Ono sto se događa i u našoj stvarnosti.
Ima tu divnih stvari...Isus je toliko realan i daje nam toliko detalja kao da se je nagledao tih stvari: plaćenik, izdaja, bijeg, vukovi, izgubljeno stado. Interesantno je da to Isusa ne čudi. Jer on ih dobro poznaje. Isto tako je interesantno među našim moćnicima...dogodi se toliko izdaja...prijevara...a glavni moćnik tamo kaže...Ja sam znao da će oni tako. Da?
Zašto onda samo nas ljude iznenadi, a oni se međusobno ne iznenade? Jer se oni poznaju! Oni se samo čude što nema još više prijevare i izdaje!
