Koliko li smo puta čuli kako naša rumunjska nogometna reprezentacija
igra
sudbonosnu ili povijesnu utakmicu.
Igrači
su se znali i šaliti da su se naigrali tih tzv. „povijesnih utakmica“. Očito je
taj pritisak o važnosti nekoga događaja nešto tipično za nas male nacije i
države. Njemačka na primjer, rijetko igra takve „teške utakmice“. Oni igraju i
pobjeđuju bez bremena na leđima, da će propasti svijet ako se ne pobijedi.
Isto
takav divan osjećaj smo imali u Jimboliji dok smo gledali utakmicu Croatie
Clocotici sa Jimboliom. Divan susret, jedanajsti po redu. Večer počinje s
kratkim spomenom na pokojnoga Nikolu Vatava... Obje reprezentacije na kraju,
međusobno, dijele poklone i uživaju u glazbi. Prisutni su mladež, općina
Jimbolia, novinari ZHR-a, svećenik i oni koji su bilo čime doprinijeli da
susret bude moguć. Svi se na kraju zahvaljuju i žele ponovni susret!
U politici kao u velikom
nogometu
Svjedoci
smo u Karaševu kako jedna politička utakmica završava s dva različita
rezultata. Slušamo od vodećih političara u naši sedam sela, kako su na primjer
sjednice u kojemu je vodstvo ZHR-a srušilo Koordinacijski odbor, nešto
apsolutno važno za našu zajednicu. Također i za nedavno održani kongres u
Karaševu, čujemo da je zapravo to sudbonosno, povijesno, neophodno itd. U
takvome je ozračju onda teško govoriti o onome koji ima pravo...isto kao što bi
bilo teško prigovoriti bilo što prof. Radanu nakon toliko godina bavljenja
kulturom ili mladome zastupniku Slobodanu o svemu onome što želi napraviti za
našu mladež i zajednicu.
Srditi na luđe ili na ono što
rade?
Pitanje
je drugo...kako smo stigli ovde? Ili...jesmo li od naroda dobili mandat (bilo
zastupnika, bilo predsjednika ZHR-a) za ovakve stvari ili da budemo primjer
mira i sloge...a da ne kažem da budemo oni koji unose NADU u ova vremena kad se
svi bodu kakon ovnove i pojavljaju prstam!
Odlika
je demokracije sloboda, a ne pritisak i svađe! Siguran sam da je narod, OPET
nametnutim teretom “sudbonosne utakmice” ili teretom odgovornosti za opstanak
Karaševaka, škola, nogometa, folklora, sjedišta ZHR-a ili ja znam kojega
vraga, izlazio na birališta. I kod jeni
i kod drugi. A na tim biralištima, to je sigurno, uglavnom se glasovalo po
navijačkome stilu i po službenoj dužnosti. Bilo bi svakako zanimljivo vidjeti
kakvi bi rezultati izbora bili da, na primjer, na izbore nisu mogli izlaziti
zaposlenici ZHR ili prijatelji Slobodana ili oni srditi na ovoga ili onoga,
nego obični svijet iz svih sedam sela, koji nije vezan službom i poslom ili po
stranačkome načelu, koji bi onda bil rezultat???
Kršćanski stav prema politici
Najljepše
mi je onda kad jedan ili drugi govore da “Popove” ne bi trebali da se mešaju u
politiku. Međutim, izgleda da se je ovej put tako “skrkljalo” če baš la da bude
nevolja za popove da odvežu...jer...izgleda da opet samo sud u Ričici zna
istinu... a naša krsćanska duša? I pored
svega ovoga imamo još jednu organizaciju na lupačkoj strani koja ima svoj
put...evo zato ne Popovski nego karaševski pitam...jesmo li sad lepi??
Jedan
od prvih tragova politike u Starom Zavjetu je kad Mojsije dobiva deset
zapovijedi i PITA NAROD što misli...a narod odgovara DA! To je prvi oblik onoga
što danas zovemo referendum i jedina garancija da se ide istom stazom! Čak i po
pustinji! Druga politička forma viđena u Bibliji je VANJSKA POLITIKA. U toku rata,
da, prijatelji moji, baš u toku rata, ide prorok tuđoj, protivničkoj vojsci da
izlječi kralja (dušmanina) jer je obolio. Na kraju se tako sprječava rat i krvoproliće!
Nadam
se da ovi primje-ri Popovske politike ne trebaju pojašnjenje i da će se i naši
ljudi naći za istim stolom dijaloga, ne zbog sebe, nego zbog karaševskog
naroda, koji se kroz povijest nikad ne osramotil, da ono što rade - narodu bude
na ponos i na dobro!
