Srpanj je mjesec žetve, bar je nekada bio. Vidimo da mu je u samom nazivu riječ srp, ono čime se nekada žito žnjelo.
U Karaševaca prva su dva dana namijenjena Gospi od Čiklove, kojoj hodočastimo već dugih godina. Nekada su svi oni koji su mogli hodati pješice dva dana išli u Mariju Čiklovu. Jedno je vrijeme bilo nešto manje hodočasnika, no posljednjih godina, hvala Bogu, broj onih koji pješice idu Gospi od Čiklove, opet je porastao, pogotovo među mladima.
Ovo je mjesec žetve, kada se vrši žito, kako mi Karaševci kažemo. Nekada se to radilo pomoću srpa, a danas pomoću vršilice (kombajne), iako dosta malo, jer se nažalost više žito ne sije.
No ovaj je mjesec po još nećemu prepoznatljiv u nas. Obiluje svecima, pa tako unatoč tome da smo u sredini ljeta i posla na polju ima jako puno, ipak je dosta dana neradnih jer se štuju narodni sveci. A neradni su jer se tako od davnine čuva. Odlučili smo ih ovdje nazvati narodnim svecima, jer se oni štuju među narodom, pukom. Od naših smo baka i djedova to zapamtili, pa se to sve do današnjih dana tako čuva. Iako, moramo priznati, nije nam baš uvijek jasno zašto se tih dana ne smije raditi. Pogledamo li u kalendar vidjet ćemo da spomen tih svetaca nije označen crvenom bojom, znači nije zapovijedani blagdan, no unatoč tome ukorijenjeno je vjerovanje da tih dana ne smije se raditi. Vidjet ćemo i zbog čega se ne smije, odnosno upitali smo naše starije članove obitelji.
