Isusovo rođenje, koje se tjelesno dogodilo prije dvije tisuće godina, na duhovan se način događa trajno svakog trena ljudske povijesti.
U njegovu rođenju prepoznajemo sva rođenja koja se događaju na ovoj zemlji. Svi životi dolaze kao životi od Boga, kao Božja djeca s otvorenim rukama navješćujući svijetu da su tu u svijetu, da su postali članovi velike svjetske obitelji.
Svi ti životi žele mir i zajedništvo – zato se i rađaju. To je ono što je navijestilo i što i danas naviješta Isusovo rođenje.
Ono je probilo tamu koja je dugo vremena obavijala čovječanstvo. Budućnost se nije gledala naprijed nego unazad. Nažalost to se događa u mnogim skupinama i danas. Niti doživljavaju Advent niti Božić. Isusovo rođenje je događaj kroz koji progovara cijeli čovjek i cijelo čovječanstvo.
Ono je idila i simbolika i ozbiljnost koja sažima sudbinu čovječanstva i pojedinačnog čovjeka. Zato se u Božiću svatko pronalazi: bilo kao dijete, bilo kao odrastao čovjek na životnom putovanju ili kao Josip i Marija koji su začuđeni božanskim životom u svojem djetetu. Zajedno se nalazi cijela priroda: muškarac i žena, dijete, životinje, priroda. Sve je sjedinjeno u jednom tako običnom a božanskom trenutku.
Gledajući svijet okolo sebe, čini nam se da se stvari događaju obrnuto od težnje Božića – događa se nešto uznemirujuće. Čovjek je sve manje vrednovan, a prednost se daje stvarima (proizvodima) pred čovjekom.