U Lupaku je 11. travnja proslavljen blagdan Božanskog Milosrđa jer je kapela u lupačkom groblju posvećena upravo Božanskom milosrđu.
Svetu je misu predvodio kancelar temišvarske biskupije, rođeni lupačanin, vlč. Nikola Lauš, a koncelebrirali su lupački župnik vlč. Đuređ Patašan i klokotički župnik vlč. Milja Sima.
Sunčano vrijeme poput zraka sunca sa slike Božanskog Milosrđa dovelo je veliki broj vjernika na Svetu misu koji su prije mise molili krunicu Božanskog Milosrđa, vrlo proširenu i rado moljenu krunicu.
Propovijed je održao vlč. Milja Sima koji je okupljenim vjernicima govorio o značenju blagdana, o povijesti ovog blagdana i o svetoj Faustini Kowalskoj. Rođena je kao Helena Kowalska, 25. Kolovoza (augusta) 1905. u Poljskoj, u selu Glogowiec, kao treće dijete obitelji Marianne i Stanislawa Kowalskog.
Od djetinstva se puno molila, bila marljiva u radu, poslušna i puna milosti prema siromašnima. Evo što saznajemo iz njezinog dnevnika (žurnala): “Po prvi puta čula sam glas u mojoj duši u sedmoj godini života kao poziv savršenom životu, ali nisam bila uvijek poslušna glasu Milosti. U 18. godini života, žarka molba mojim roditeljima za dopuštenje da pođem u samostan naišlo je na njihovo odlučno odbijanje... Jednom pođoh s jednom od svojih sestara na ples. Kad su svi bili u najboljem raspoloženju, moja je duša osjećala unutarnje muke. U trenutku kad sam započela plesati, ugledah pored sebe Isusa, prljavog, razgolićenog Isusa, cijelog u ranama, govoreći mi: ‘Koliko dugo ću te podnositi i dokle ćeš oklijevati?’ . U tom trenutku zanijemi draga glazba, nesta društvo u kojem sam se nalazila, ostadosmo Isus i ja. Sjedoh pokraj moje drage sestre i pokušah sakriti glavoboljom ono što se u mojoj duši zbivalo. Nakon nekog vremena potajice napustih društvo i moju dragu sestru i otiđoh u katedralu sv. Stanislava Kostke... Tamo sam čula riječi: ‘Otputuj odmah u Warszawu, tamo stupi u samostan’. Podigoh se iz molitve, dođoh kući i spremih potrebne stvari” (Dnevnik s. Faustine, br. 7-10, preuzet sa stranice: www. laudatio.hr).
