Interesantan je ovaj blagdan. Zašto se kaže da je Marija dušom i tijelom kod Boga u nebu? Nebo očito ovdje ne znači prostor u kojem bi se tijelo moglo smjestiti.
Ipak je ova proslava vrlo važna i jako puno govori o kršćanskom vjerovanju i poštivanju cijelog čovjeka. Iako je blagdan marijanski ipak je u dubini blagdan našeg humaniteta, našega tijela. Danas mi slavimo da i Marija ima tijelo! Nekada se u kršćanstvu, dosta dugo, odnosilo prezirno prema tijelu. Istina, trebalo ga hraniti, oblačiti, odmarati…, ali nije imalo duhovnog značenja.
Pa i danas se suprotstavlja tijelo i duhovnost. I u ovome naučavanju pozivalo se na sv. Pavla. Tijelo je puno opasnosti i zamki, ono nas usmjerava prema zlu. Tu su razne tjelesne sklonosti koje vode prema zlu: gurmanluk, lijenost, pijanstvo… I sve to izgleda nepobjedivo. Koliko li se pothvata činilo da se upitomi tijelo!? Eto tako se odnosilo prema tijelu u samom kršćanstvu. Ovako – kako sv. Pavao – razmišlja dosta kršćana, a i drugih religija. Ipak, u konačnici ne može se reći da je ovo kršćanski stav. A ne odgovara ni samoj stvarnosti, ako se gleda normalnog čovjeka. Moglo bi se reći da smo mi naše tijelo.
Ako bolujemo od neke bolesti, ako doživljavamo izvjesne patnje, to smo mi ti koji patimo, ne samo naše tijelo. Zato ako se borimo protiv svojeg tijela borimo se protiv samoga sebe. Kršćanstvo nas vjerom u uskrsnuće i vjerom u Marijino uznesenje oslobađa od prezirnog stava prema tijelu. Kada bi tijelo istinski smetalo našoj duhovnosti, bilo bi čudno zašto nam ga je Bog dao. Bog je stvorio čovjeka od tijela i duše. Bog nas kroz Isusa Krista oslobađa grijeha a ne tijela. On sam je uzeo tijelo postajući čovjek, on je uzeo tijelo od Marije. I to nije bilo provizorno. On se nije odrekao svojeg tijela ni u času smrti na križu.
