Izuzetna mi je radost da našu javnost izvjestim o
posjeti Dr.sc. Vladimira Čavraka
koji
je od 11.08 do -13.08 boravio u Jimboliji, Keči i Temišvaru.
Velika
nam je bila čast ugostiti sveučilišnog profesora iz Zagreba, iznimnog
intelektualca, koji je zajedno sa suprugom Nadom odlučio proći nekadašnji “ put
žita” , u potrazi za Hrvatima iz Banata koji su ovamo doselili iz teritorije “Pokupske Opatije”. Odmah na
početku želim reći da je naša zajednica u Jimboliji još uvjek pod preljepim dojmom
kojega je ostavila obitelj Čavrak, a to
se ovih dana obnovilo jer je ovaj istraživački pohod već urodio člankom u
lokalnim novinama, “Novom Sisačkom Listu”.
Ono što je pravi majstor učinio za 3 dana, drugima bi trebalo 3 mjeseca.
Profesor stiže 11-og navečer, nakon već obavljenih razgovora sa par preostalih
hrvatskih obitelji koje žive preko
granice u Srbiji. Župnik ga čeka na graničnom prelazu. Kod nas Hrvata se dragi
gost očekuje sa otvorenim vratima i domaćinom ispred kuće! To je gesta koju je
župnik više puta doživeo u Domovini!
Odmah nakon smještaja u hotelu sljedi kava i upoznavanje. Razgovor o
motivaciji i tjeku posjete. Već se na početku vidi trud oko dokumentiranja iz
pisanog slova o Hrvatima u Keči također i dobro pripremljeni plan rada. Sve iz
ljubavi prema hrvatskim korjenima i kulturnoj ostavštini. Prvih pet minuta
neznaš tko je profesor : Hrvat, Srbin, katolik, pravoslavac, protestant, samo
vidiš da je pravi čovjek, Samarijanac.
Nakon toga, na večeri smo za stolom razgovarali sa čelnicima raznih
struktura u Jimboliji: načelnik grada Darius Postelnicu, direktor bolnice
Boldur Augustin, profesor povijesti Detlef Strunk, poduzetnik Erwin Zappe, iz
oblasti sporta profesori Josef i Renate Koch. Zamjena informacija o svim tim
oblastima se brzo pretvara u divno davanje i primanje konkretnih savjeta za
budućnost. Profesor predstavlja divan model “tampona” koji bi grad srednje
veličine kao što je Jimbolia morao stvoriti da bi lakše prošao proces
globaliziranja. Sklapaju se poznanstva i načelnik pokazuje spremnost suradnje
za buduće ideje zajedničkih evropskih
projekata, vezanih za kulturnu baštinu. Moli profesora da pri tomu pomogne.
Sretni idemo na počinak, a najsretniji profesor koji je učinio dobro djelo!
Sutradan 12.08 ujutro posjetili smo
crkvu Sv. Katarine u Keči. Kod samih vrata gospoda Nada se divi starim drvenim
vratima, sa motivima koji se teško prepoznaju zbog gomilanja slojeva u
farbanju. Valjalo bi očistiti i zaštititi divna vrata. Fasada već podsjeća na
Pokuplje a unutra divna šahovnica krasi cjeli pod. Na zidu velika slika Ćirila
i Metoda sa hrvatskim grbom. Također i križnji put sa hrvatskim natpisom.
Podsjećamo profesora da se Sveta Misa služi trojezično i da Hrvati kolko ih ima
uvijek budu na Misi. I kad nema župnika skupe se sami i mole. Prilazi nam
gospođa Ana rođena Kečanka i kaže: “čula sam da divanite hrvatski pa sam došla
pozdraviti”. Ljepi osjećaj i pozdrav se
pretvaraju u poziv njezinoj kući. Dok je vani 40 stupnja, Ana nudi najugodniji
dio svoje kuće i lubenicu, a profesoru pravo blago-mali kofer sa starim
obiteljskim slikama. (Nastavak u sljedećem broju)
Dr. theol. Davor Lucacela
