Prispodoba je upozorenje svakome od nas koji mislimo kako smo dobri i pošteni kršćani i kako je to dovoljno.
Jedan se student ustao među ostalima i upitao profesora: „Profesore, koji je smisao života?“
Profesor ga je na trenutak promatrao kako bi ocijenio misli li taj student ozbiljno ili samo želi potrošiti dragocjeno vrijeme, što su nekad studenti običavali.
Kad je profesor zaključio kako je student zaista ozbiljan posegnuo je za ladicom radnog stola i odande izvadio jedno ogledalo. Ustao se i prišao prozoru, a onda s tim ogledalom ulovio zrake sunca te ih usmjerio prema najtamnijem dijelu prostorije.
Svi studenti su znatiželjno promatrali što se zbiva i očekivali objašnjenje od profesora, a naročito onaj student. „Smisao života, dragi kolega, je da svatko od nas donese zrake svjetla u mračni dio vlastitog života i života ljudi s kojima živimo i koje susrećemo.“, odgovorio je profesor, te nastavio: „Ako budemo tako radili tama će biti pobjeđena, a mi ćemo svi živjeti u svjetlu.“
