Jedna riječ koja može sažeti cijelu Isusovu poruku i pouku i samoga Isusa jest: Ljubav!
O njoj trajno piše sv. Ivan, pa sv. Pavao. Pavao u poslanici Korinćanima pjeva hvalospjev ljubavi. Uspoređuje ju s drugim ljudskim vrlinama i moćima i daje joj prednost. Sve prolazi samo ljubav ostaje! Ljubav čovjeka čini potpunim, sretnim i vječnim. Uz vjeru i nadu ljubav je božanska vrlina. Ona je jednaka s Bogom. Pa i vjera i nada će proći, a ljubav ostaje vječno.
I Pavao nam ukazuje koje su vlastitosti ljubavi jer mi ljudi znamo staviti pod ljubav svega i svačega. ‘Vuk voli janje ali ga ne ljubi, mačka voli miša ali ga ne ljubi’, kaže poslovica. Ljubav je velikodušna, ne zavidi, nije ljubomorna. Zavist i ljubomora su znakovi da se ne radi o istinskoj ljubavi. Osobito je zavist i ljubomora bolest kad se žaloste radi dobra drugoga. Ako zavide na sreći drugoga. Zavist je iskonska sjena ljubavi i čovjeku smeta da bude sretan i potpun.
Ona tjera iz čovjeka napast da krivo prosuđuje drugoga, zato su nesretni ljudi vrlo često odgovorni za svoju nesreću. Ljubav je uvijek opredijeljena za istinu. Prihvaća drugoga i kad je drukčiji, dapače i podržava ga. Ljubav osmišljava cijelo ljudsko djelovanje, sve naše prosudbe. Ljubav nas otvara prema drugome pa ga iz i kroz ljubav bolje upoznajemo.
Kroz ljubav se postaje zreliji i odrasliji. Ljubav donosi smirenje. Zato osoba bez ljubavi svaki dan umire. Ljubav ljubi i ‘neljubivo’, oprašta i ‘neoprostivo’, zauzima se za onoga koji ne može uzvratiti. Na drugog čovjeka možemo gledati kroz ljubav ili ga ne prepoznajemo kao čovjeka. Zato bi se moglo reći da su ljudski odnosi ljudski ako su kroz ljubav. Tako bi se moglo reći da je čovjeku ljubav iskonska potreba i iskonski zasjenjena. U kome ‘djeluje’ ljubav taj je sretan, u kome ‘ne djeluje’ taj je nesretan čovjek. Zato svi ljudi, sva ljudska bića čeznu za ljubavlju. Ona je čovjeku potrebna kao što mu je potrebna fizička hrana za fizički život.
_100_47.jpg)
