Biblija (kasnolat. Biblia, od grč. βıβλία,
deminutiv mn. [jed. βıβλίον] od βίβλος: knjiga), sveta knjiga židovstva i
kršćanstva, zbirka raznovrsnih spisa koji su nastajali tijekom više od 1000
god. pr. Kr. (Deborin hvalospjev, Suci 5) pa do kraja I. st. (2 Pt). Naziva se
i Sveto pismo, katkad Pismo ili Pisma. Kršćani je dijele na Stari zavjet (SZ) i
Novi zavjet (NZ).
Prijevod
Biblije na narodni jezik za svaki je narod iznimno važan događaj. Jer Biblija
nije samo spomenik vjere nego i spomenik jezika. Prvi cjelovito napravljen
prijevod Svetoga pisma na hrvatski načinio je u 17. stoljeću isusovac Bartol
Kašić, kada još nije postojao standardni
hrvatski jezik. Prvi pak tiskani
prijevod cijeloga Svetoga pisma na hrvatski, koji je načinio franjevac Petar
Katančić, izašao je 1831. u Budimu. Tridesetak godina poslije objavljuje teolog
Ivan Matija Škarić prijevod Biblije u Beču 1858–1861.
Vjerujem
da je dio naših čitatelja, ili bolje rečeno čitateljica, koje rade u Austriji,
među gradišćanskim Hrvatima, vidjelo da su oni preveli na svoj narodni jezik
Bibliju. Prema gradišćanskim Hrvatskim novinama, Bibliju je preveo svećenik i
dugogodišnji župnik u Klimpuhu i nadzornik za vjeronauk prof dr. Štefan Geošić.
To magistralno djelo, dr. Stanko
Horvat, predsjednik Hrvatsko-ga kulturnoga društva u Gradišću, predao je na
poklon Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Prijevod čine pet sveska
»Biblije na gradišćanskohrvatskom jeziku« (Stari i Novi testamenat). Istu je
Bibliju, umirovljeni direktor škole,
Štefan Zvonarić, darovao Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.
Nesumnjivo
da je ovo povijesni događaj za gradišćanske Hrvate. Njihov rad i zalaganje na
očuvanju jezika, običaja i tradicija, trebao bi potaknuti i nas, karaševske
Hrvate, da više brinemo o našem govoru, starinama, običajima. Da ih više
čuvamo, njegujemo i promoviramo. Pritom moramo imati na umu i pisanu riječ,
znači sve ono što je pisano ili se piše na našem govoru. Bilo da su to
svjetovne pjesme, crkvene pjesmarice ili pak druge knjige. Jer sve je to dio
naše kulture pa samim time i dio nas samih. Prema tome, poštujmo i čuvajmo i
prenašajmo dalje sve ono što su naši stari čuvali stoljećima i prenijeli nama.
(Izvori
preuzeti iz Hrvatske enciklopedije, Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u
Zagrebu; s portala Matice hrvatske i Hrvatskih novina. Tajednik Gradišćanskih
Hrvatov, 03.01.2016.).
Maria Laţchici
