Danas je politika daleko od onoga što su stari Grci govorili o njoj i onima koji se njome bave, a to je rad za opće dobro ljudi, dakle, nešto plemenito. Da li rad za opće dobro postaje samo san, iluzija?
Dosta često su istraživanja javnog mnijenja iznijela podatke koji pokazuju da građani najviše vjeruju Crkvi i vojsci. Građani znači vjeruju onim institucijama koje su im se čine čvrstima i postojanima - jednoj koja im daje spas duše i drugoj koja obrambeno treba štititi njih i njiho-vu sigurnost. A najmanje vjeruju političarima. Suvišno je pitati se zašto.
Dva su glavna razloga: prije izbora političari obećaju brda i doline, med i mlijeko, jednom riječju da će nam, ako baš neku stranku odaberemo, sigurno biti bolje, da ćemo imati više radnih mjesta, bolje plaće, bolje ceste, sve će biti bolje. Dobro, ne vjerujemo baš sto posto, ali se ipak nadamo da će bar dio toga biti ostvaren. Drugi je razlog nepovjerenja prema političarima taj, da nakon izbora, stvari se polako mijenjaju. Kasni se u realizaciji svega obečanoga. Nema dovoljno novaca, građani moraju biti strpljivi i možemo nabrajiti stotine razloga.
