Ove je godine Uskrs na početku travnja, a kroz cijeli je treći mjesec, ožujak ili marc, kako mi kažemo, korizma.
A korizma je vrijeme posta i promišljanja, vrijeme pomirenja s Bogom i s braćom ljudima. Razmišljajući o ljudima u našim mjestima, ne možemo se ne zapitati ponekad: a gdje i s kim se pomiriti? Jer toliko nas je malo ostalo...Gdje je cijeli taj svijet nestao... prođemo li danom kroz naša mjesta rijetko da ćemo nekoga sresti. U školama ionako ima malo učenika, ulicama vlada tišina, koja nekada djeluje prijeteće i zastrašujuće. A svijet kojega je nekada bilo, e to je priča posebna jer veliki je broj onih koji su se odselili i čiji je povratak više nego upitan. Neki su preselili na drugi svijet, ostalo je malo nas. O razlozima ne moramo više pisati, svih ih znamo. Većina će reći da su ekonomski, neki će reći da je trend takav, a neki jednostavno zato što žele promjene i bolji život.
Čovjek vremena u kojem živimo nema vremena, u žurbi je i stresu, često misli da može sve sam, ima uvijek važnih poslova... Treba ići samo naprijed, nema stajanja, nema povratka... jer to je gubitak vremena, a vrijeme je novac, a novac je moć, a moć je napredak i tako dalje. Pa ipak, svi smo samo hodočasnici na ovoj zemlji.
