Ove je godine mjesec travanj započeo u našim mjestima sunčano i vjetrovito.
Ništa neobično za sada već ustoličeno proljeće. Nakon duge zime konačno je nastupilo pravo proljeće, toplo, sunčano, zazelenili se naši brjegovi travom, s pravom rečeno zelena trava u travnju. Među šarolikim se cvijećem, jedno posebno ističe svojom neobičnom ljepotom., tulipani. Uglavnom crveni, ali i žuti, pa čak i drugih boja tulipan kao da kraljuje početkom mjeseca travnja. Njegova žarko crvena boja podsjeća nas na najveći kršćanski blagdan, Uskrs.
Odmah drugoga dana mjeseca travnja našim se mjestima pročula tužna vijest da je ovaj svijet napustio bivši župnik u Karaševu, vlč. Đuređ Katić. No tu su vijest objavile i internetske stranice Temišvarske biskupije, Bukureštanske nadbiskupije, jer je vlč. Katić studirao s pomoćnim bukureštanskim biskupim, mons. Cornelom Damianom, a i Iaška biskupija, gdje je veličasni Katić studirao. Iako je živio tiho i povućeno zadnjih godina, njegov je odlazak odjeknuo u sva četiri kraja zemlje, tako da je iz dosta dalekog Bukurešta došao i Nj.E. veleposlanik Republike Hrvatske, g. Davor Vidiš, veliki prijatelj nas i naših mjesta. Potaknule su me u-pravo njegove riječi upućene vjernicima u Lupaku, u petak nakon mise, na dan sprovoda vlč. Katića. Veleposlanik je rekao, između ostalog, kako je za Karaševske Hrvate čuo od vlč. Marjana Tjinkula i od vlč. Katića, skoro dva desetljeće prije. A onda je izrekao toliko lijepih stvari o nama, Karaševcima, da se moramo osvrnuti na te, skoro proročke, riječi. Rekao je da je ponosan, kako on tako i Hrvatska, na naš opstanak, na to kako smo dugih stotina godina očuvali jezik, običaje, vjeru i tradicije. Sve ono što nas čini „malim hrvatskim otokom” u moru rumunjskoga svijeta. I da mu je bilo lijepo vidjeti koliko se svijeta okupilo otpratiti vlč. Katića, što je znak naše povezanosti (unatoč nerijetkim neslaganjima i prepirkama među našim mjestima i čelnicima) te da bez obzira kamo odlazili srce će nas uvijek vući u naša mjesta. Nesumnjivo nas je veleposlanik Davor Vidiš dobro „pročitao”, što i nije čudo kada vidimo kako često dolazi u naša mjesta, koliko se zalaže za nas kao zajednicu.
