Prema karaševskom vjerovanju, svako se dijete mora krstiti, kako bi se očistilo od grijeha, jer tako Crkva kaže i tako treba.
Kršteni kum kod Karaševaka postoji od starinje, od vjenčanja. Ne smije se mije-njati kum, jer dotična obitelj neće dobro proći u životu. Kum se može promjeniti jedino ako on ne želi više kumovati. Također, kaže se da ako u jednoj obitelji svako novorođenče umre, treba promjeniti kuma. Za mijenjanje kuma postoji, također, jedan poseban ritual; prvo dotična obitelj odlazi kod kuma i traži blagoslov, nakon toga, majka djeteta treba izaći ispred kuće i prvog čovjeka što prolazi ulicom treba zamoliti za kumovanje. Ako pristane, bit će novi kum te obitelji.
Krštenje je bivalo u nedjelju. Rano ujutro, baka ispeče pogaču i zavije je u katruncu. Pored nje stavi kobasicu, sir, rakiju, sve zajedno stavi u torbu, koju zamota, ali je ne vezuje, da bi snaha rodila još djecu. To odnese otac kumu i mole ga da primi krstiti dijete i da dođe na krštenje.
Ako se krsti muško dijete, kum ne smije jesti ništa do ručka. On uzme žlicu, grebe zube, kako bi novorođenče imalo zdrave i jake zube. To uradi kum, ako je muško dijete, i kuma, ako je žensko. Tu torbu, kuma vrati nakon pola godine, i u nju stavi sijeme od tikve, od pasulja, od kukuruza, da bi imala još poroda.
