Poznajem Slobodana dugo. Bolje sam ga upoznao tokom studija u Zagrebu.
Sjećam se dobro dana kada sam ga vidio u Zagrebu po prvi put. Odmah je ostavio ugodan dojam na mene. Prepoznao sam u njemu jednostavnu i iskrenu osobu.
Kako je vrijeme odmicalo, silom prilika, jer svi mi koji smo bili tamo suočavali smo se s sličnim problemima, sprijateljio sam se bolje sa Slobodanom Gherom. Vidio sam da slično razmišlja o nekim vrijednostima u koje vjerujem i ja, i jednostavno, bio je otvoren i prijateljski raspoložen prema svakome. Mogu reći da sam tada upoznao čovjeka i prepoznao u njemu osobu koja voli pravdu, koja govori jednostavnim riječima kada dotiče suštinska pitanja kao što su istina; skromnu osobu prokušanu životnim problemima koja zna kako disciplinirano i sustavno rješavati nedaće koje život nosi. On, i još nekoliko druga prijatelja koje sam imao tamo, bili su mi čvrst oslonac svaki put kada mi nije bilo lako. Razgovor i iskrena riječ puno pomažu kad nisi doma, kada si daleko od rodnog kraja. Prijateljstvo između mene i njega bilo je iskreno od samog početka i ostalo je takvo i do sada. Ja za njega imam samo dobre riječi.
Tokom godina, koliko ga znam, nisam vidio ništa sramotno, ništa što bi stavilo mrlju na njegovo lice. Naprotiv, divio sam se nekim njegovim vrlinama. Bio je poštovan i cijenjen od kolega jer je jednostavan i komunikativan. Nametnuo se radom i znanjem. Prošlo je puno vremena od tada, ja u njemu vidim još uvijek istu osobu, ostao je isti. Još uvijek prepoznajem u njemu čovjeka koji iskreno vjeruje da pravda i istina postoji. Nije tip čovjeka koji se potajno smije i ruga tim vrijednostima onda kad je sam i misli da nitko ga ne vidi. Ostao je isti i u uvjerenju da treba nešto napraviti i za svoj narod. Dok smo prije razgovarali o toj temi uvijek je govorio da u životu treba nešto napraviti što ostavlja trag na putu kojem korača "dobro"; i sada vjeruje da tako valja postupati.
Pošto mi je on prijatelj, i pošto znam kakav je, nemam dvojbe za koga glasati. Po prvi put stavljam žig bez straha i zebnje u srcu da čovjek kome poklanjam povjerenje se ne smije potajno vrijednostima kao što su istina i pravda.
Iacob Domaneanț
