Nakon četiri godina u Zadru održane su druge po redu Hrvatske Svjetske Igre.
Idok istinski treba istaknuti i pohvaliti prve Hrvatske Svjetske Igre 2006. godine u svim pogledima, unatoč velikom trudu ravnatelja Igara i sviju ostalih suradnika, ipak II. HSI ne mogu se ni blizu usporediti s fantastičnom organizacijom, uvjetima i atmosferom prvih Igara. Pisalo se i o ovim igrama u superlativima, ali bilo je i podosta nepravilnosti, neravnopravnosti kako u administrativnom smislu tako i u tehničkom. Jedan od ciljeva bio je uspješno ponoviti predhodne Igre, a po mogućnosti i nadmašiti. Drugi i najvažniji cilj pa na koncu i namje-na ovog projekta nisu bila samo natjecanja (između ostalog i to), nego prvenstveno povezivanje domo-vinske i iseljene Hrvatske, stvaranje prijateljstva i veza između država sudionica i domovine (ljudi, sportaši, povijest, tradicija, kultura, turizam, povratak u domovinu, očuvanje identiteta, more itd.) što se s rasštrkanim smještajem na više lokacija i nejadnakim uvjetima smještaja i prehrane, nažalost nije dogodilo, jer uvjeti nisu bili za sve delegacije isti. Pristrano suđenje domaćih sudaca i lagana favorizacija domaćih jakih momčadi pa i sudjelovanje dvije domaće momčadi u istoj sportskoj grani podižu pitanja u kojem smjeru prijateljstva vode igre, da li više prema pozitivnom prijateljstvu ili stvaranju lošem dojmu, otuđivanju, a nedaj Bože možda i raznom nezadovoljstvu. Sigurno je i jedan od razloga svemu tome i vrijeme recesije i krize pa čak i možda manjeg razumijevanja za iseljene Hrvate od strane domovine, u ovom kontekstu i boljoj financijskoj podršci. Biti Hrvatom u domovini ili izvan nje, kako je jedan moj prijatelj rekao, nema nikakve razlike, jer čovjek ne može sam birati što će biti, nego je ono što on jest i što mu rođenjem po krvlju pripada. Takvo je shvaćanje zdravo i višekorisno. No kako god bilo, igre su ipak održane, zastave 24. država sa 5. kontinenata i hrvatski barijaci su opet zavijorili. Počasnom otvorenju II. Hrvatskim Svjetskim Igrama posvjedočili su kanadska mi-nistrica hrvatskih korijena, gospođa Lynne Yelich, ministar vanjskih poslova RH, gosp. Gordan Jandroković, gosp. Josip Ante Šovulj, aktualni predsjednik Hrvatskog Svjetskog Kongresa i druge važne lićnosti i institucije iz različitih društvenih, političkih, vjerskih i sportskih slojeva. Ideja o začeću projekta pripada gospodinu Juri Striki, ravnatelju Igara, koga slobodno možemo smatrati Ocem Igara i čovjeka koji je uspio uvjeriti Hrvatski Svjetski Kongres i tadašnjeg predsjednika fra Šitu Ćorića, da je upravo njegov projekt vrlo značajan i vrijedan, koji jest poveznica i most, sviju sportaša hrvatskih korijena sa svih kontine-nata, s pradjedovinom - domovinom Hrvatskom i koji je realiziran već drugi puta zaredom.
