Srpanj je
mjesec kada počinje utrka upisa na fakultete. Fakultet – vrlo važan korak u
životu mladih ljudi koji žele nastaviti obrazovanje i tako izgraditi čvrstu
podlogu za bolji život.
Zadnja
dva tjedna mogli smo vidjeti preko televizije velike gužve ispred fakulteta
velikih sveučilišnih centara. Kao i svake godine prednjače ASE (Ekonomski
fakultet), Pravni fakultet, Fakultet stranih jezika i književnosti, Medicina
itd.
Ovih se dana polažu prijemni ispiti na fakultetima koji
još imaju to kao uvjet za upis. Na nekim se pak fakultetima maturanti mogu
upisati na temelju ocjene s mature, koja jasno, u takvim slučajevima mora biti
dosta visoka. Novost ove godine je to da je uvedeno Pismo namjere (Scrisoare de
intentie), u kojem je izložena motivacija za studij koji kandidat želi upisati.
No, do upisa na fakultet, znamo, trebalo je položiti
maturu. Matura – ispit zrelosti, bacalaureatus, kako god već, i ove je godine
ostala samo san za mnoge apsolvente srednjih škola. Statistike su i ove godine
bile dosta slabašne. Vidjeli smo kako su i neki ravnatelji srednjih škola dali
otkaz nakon mature. To, nažalost, neće riješiti problem koji već dugo godina
muči naš obrazovni sustav. A to je – pomanjkanje interesa za učenjem! Htjeli mi
priznati to ili ne, jednostavno se manje, puno manje uči. Navodi se velika
lepeza razloga: previše gradiva, premalo vremena, nastavnici, učenici, internet
i možemo nizati stranice i stranice razloga koji su doveli do tako slabih
rezultata, općenito gledano.
Ipak, sve se svodi na vrlo jednostavnu rečenicu: mora se
učiti! Ne može se nikakvo gradivo, ma kako lagano bilo, usvojiti bez učenja. Ne
može se ni matematika, ni jezici, ni bilo koji drugi predmet svladati bez rada
i discipline.
E, kad smo već spomenuli ove tri, donekle magične,
riječi: red, rad i disciplina, svi znamo
na koji se to europski narod i državu odnosi. Na Njemačku. Njemačka koja je ove godine
osvojila Svjetsko prvenstvo u nogometu. I to ne bilo gdje, već u Brazilu, koji
Brazil suvereno desetljećima vlada ovim sportom. Nijemci možda nemaju nekakve čarobnjake
lopte, poput Pelea, Ronalda, ali imaju disciplinu, volju i nadasve rade. Rade i
kao ekipa funkcioniraju više nego efikasno. Što se i vidjelo konačnim
rezultatom.
Što to razlikuje Nijemce od nas ostalih? Nijemce i nas ne dijeli ni talent niti
razlika u veličini države. Ne dijeli nas ni to što su oni u srednjoj Europi, a
mi na istoku, pa su oni kao bolji radnici a mi veće lijenčine. Mi, jesmo dobri
radnici ali, kad nas se na to natjera. Nijemci su izgubili dva svjetska rata u zadnjih 100 godina pa su
opet jedna od najjačih ekonomija svijeta. Dijele nas mnogo ozbiljnije stvari.
Njemačka je zemlja rada i reda, dok kod nas
vlada više nerad i nered.
A to se odražava, htjeli mi to priznati ili ne, i u našem
obrazovnom sustavu, u školama. Jednostavno
moramo si dobro utuviti u glavu da samo radom, redom i disciplinom
možemo nešto trajno stvoriti i doći do boljih rezultata. Pa tako i u školama.
Jer sve počinje na školskim klupama. Sadašnji učenici budući su inženjeri,
arhitekti, pravnici, liječnici. A da bi
bili dobri u svojim strukama, moraju biti dobri učenici prije svega. Da bi bili
dobri učenici moraju učiti. A kada se bude više učilo, onda će i rezultati na
ispitima biti bolji.
Kako god bilo većina je ispita iza nas. Stoga dobro vam
ljeto i dok ste na odmoru malo ipak razmišljajte o redu, radu i
disciplini.
Maria Laţchici
