Znamo da svako godišnje doba ima svoje ljepote i čari, pa tako i jesen, koja, pored toga što je bogata i nudi nam raskoš plodova, dolazi i s najviše kirvaja u karaševskim krajevima.
Riječ
kirvaj je posuđenica koja je ušla u naš govor iz njemačkog jezika, od složenice
“die Kirchweih” (Kirche – crkva i Weihe – posveta, svečana ceremonija), što bi
religiozno značilo dan proslave povodom posvete crkve.
Mjesec
rujan kreće bogatom duhovnom i kulturnom ponudom. Napomenula sam i duhovnu
stranu, zato što prva proslava kirvaja je u selu Jabalču, 8.rujna, na blagdan
Male Gospe, spomendan rođenja Blažene Djevice Marije. Za taj veliki kršćanski
blagdan, naši karaševski Hrvati hodoćaste u Mariju Radnu, najveće hodočasničko
mjesto temišvarske dijeceze, gdje stižu nakon trodnevnog mukotrpnog pješačenja.
Dakle, na Malu Gospu, odnosno na Svetu Mariju Malu kako je običaj govoriti u
nas Karaševaca, kirvaj je u Jabalču. Toga dana, Jabalčanje su slavili našu
Nebesku Majku, zaštitnicu njihova sela, a za proslavu tog blagdana pripremili
su se najmanje tjedan dana prije, kako bi svoje drage prijatelje ugostili u
najboljim uvjetima i pripremili im najbolju domaću tradicionalnu hranu. A
kasnije, nakon ručka, negdje u večernjim satima, nastupila je muzička formacija
Milana Todora (Žićke), koja je uz tradicionalni karaševski danac i portanje održala
lijepu atmosferu i uspjela razveseliti Jabalčane i njihove goste.
Drugi
po redu kirvaj je 12. rujna, u Klokotiču, na blagdan Imena Marijina, dan
posvete crkve, a zaštitnike sela sv. ap. Filipa i Jakova, Klokotičane slave 3.
svibnja. Na prvi dan proslave, poslije
ručka, započela je tradicionalna kirvajska igranka. Ove godine za Klokotičane
pripremila sam jedno lijepo iznenađenje kako bi i nadalje očuvali u ovom selu
jedinstvenu tradiciju i ovaj lijep običaj da se djevojke koje su završile
Osnovnu školu odjenu u narodnu nošnju i stave „partu“ cvijećem na glavu, koja
je simbol djevičanstva, mladosti i ljepote. Kirvajska igranka je još jedna od
prilika da se ponosno može predstaviti naša kultura i ljepota nošnji
karaševskih Hrvata. Za pokrenuti projekt imala sam veliku podršku nekolicine
dobrovoljnih mještana, i ovom prilikom želim im se srdačno zahvaliti. Oni su
uvijek bili uz sve akcije koje smo pokrenuli, bilo sportske ili kulturne, kako
bi mlade iz našega sela nadahnuli i potaknuli da zavole, njeguju i očuvaju ono
što su nam naši preci ostavili, a to su raznolikosti karaševskih običaja,
lijepote narodnih nošnji, kulturne i vjerske tradicije itd. Posebno se želim
zahvaliti našem zastupniku u Rumunjskom parlamentu, gosp. Slobodanu Geri, vlč.
Davoru Lukačeli, Marjanu i Anki Vlasić (Kovačevci), Milji i Anki Žurkul
(Ivaničići), Milji i Mariji Vatav (Andrekić), Marjanu i Ani Švenak (Paja),
Milji i Mariki Muselin (Tomička), Marjanu i Danici Ocil (Prcići), Marjanu i
Slavici Padinjanc (Filkeš) i Marjanu
Vlasiću (lupački knez). Evo, to su naši mještani velikog srca koji su i ovaj
put pokazali da vole to što jesu i da žele da i njihova djeca ponosno nastave i
budu promotori ovih lijepih tradicija za koje se mi borimo kako bi ih očuvali
od izumiranja. To su ljudi koji su saznali da namjeravam simbolično nagraditi
mlade čuvare kirvajske tradicije, financijski su pomogli kako bi ovaj moj
projekt bio uspješniji, a proslava kirvaja svećanija. Pomoću gorenavedenih
obitelji uspjeli smo nagraditi medaljama i simboličnom svotom novca osam
djevojaka koje su bile u narodnoj nošnji i mladiće koji su se pobrinuli da ove
seoske igranke budu održane prigodom raznih blagdana, a ne samo na kirvaju.
Nagradu su dobili i mladi Klokotičanje koji su po prvi put na kirvaju zaplesali
tradicionalni karaševski danac i portanje. I kako bi kirvajsko veselje okrunili
još jednim uspjehom naših mladih, nagradu je dobila i novoosnovana grupa
“Klokotički tamburaši”, a to su mladi koji su cijelo ljeto uporno vježbali
tamburice i u kratkom roku uspjeli zasvirati i na žičnim instrumentima više
pjesama.
Predzadnji
kirvaj mjeseca rujna je na blagdan Sv. Mateja apostola i evangelista, 21.
rujna, u Lupaku, a zadnji kirvaj karaševskih Hrvata u mjesecu rujnu je u
Vodniku, 29. rujna, kada crkva slavi blagdan sv. Mihaela, Gabriela i Rafaela,
arkanđeli, zaštitnici sela i vjernika koji nose njihova imena.
U
nas je običaj da pripreme za proslavu kirvaja započmu najmanje tjedan dana
ranije. Ima i obitelji koje uvijek dođu iz inozemstva da proslave blagdan svoga
sela. Priprema započinje s uređenjem kuće, a kasnije i s pripravom jela i pića
koji će biti posluženi za stolom gdje se okuplja rodbina i prijatelji. Kirvaj
je i jedna od prilika pokazati sebe, svoju kuću, svoje selo u najboljem
svjetlu.
Kirvajsko
tradicionalno slavlje započinje sv. Misom, te se nastavlja ručkom, a kasnije se
u centru sela, ispred Doma kulture, održavaju tradicionalne igranke (danac i
portanje). A za one najmlađe ima u centru sela, pogotovo kad je vani i lijepo
vrijeme, licitara sa svojim kičevima, kojima oni ostave dosta dobivenog
džeparca.
I
ove godine, a to je već postalo tradicionalno, igranke na svim karaševskim
kirvajima financijski je podržalo Zajedništo Hrvata u Rumunjskoj.
