“Gospa Mala - jesen prava!” s pravom se zna kazati u
puku
jer znakovi jeseni su svugdje među
nama.
Lastavice
se skupljaju za odlazak, a u puku je riječ da ih Marija odvodi u tople krajeve,
kao što ih i vraća na proljetni marijanski blagdan Blagovijest iz 25. ožujka.
Sijeno do Male Gospe u-glavnom je spremljeno, jer nema više pravog sunca i
teško će ga zatim biti sušiti, a pčele donose med opet samo do Male Gospe,
zatim prestaju, znaju reći pčelari. Radovi su uglavnom privedeni kraju te je
nastupila prava pravcata jesen, kad nas očekuju samo jesenji plodovi. Vrijeme
kao iz bajke za kirvaj, rekli bi stanovnici Jabalča, koji na poseban način
slave ovaj blagdan budući da je njihova mjesna crkva posvećena upravo Maloj
Gospi.
U
utorak 8 rujna, na Malu Gospu, ali i sutradan, u srijedu 9 ruj-na, žitelji Jabalča, mjesta koji se u
zapisima prvi put spominje davne 1562. godine, proslavili su svoj tradicionalni
kirvaj. Jabalče je prelijepa naseobina iz karaševske općine, smještena na samoj
granici s Nacionalnim parkom Semenic – Cheile Caraşului, s dobrim, marljivim,
radišnim i iznimno gostoljubivim ljudima. Isto tako, Jabalče je najmanja
zajednica karaševskih Hrvata, ali zajednica koja ima veliko srce i koja ponosno
čuva hrvatski identitet i prastare običaje.
Mala Gospa, kada Jabalčanje slave kirvaj i blagdan posvete mjesne crkve,
zove se tako, budući da se tada slavi “mala Marija”, ili Sveta Marija Mala,
kako vele Karaševci, što je spomendan Marijinog rođenja, za razliku od “Velike
Gospe”, blagdana Marijinog uznesenja na nebo koji se slavi 15. kolovoza. Crkva
iz ovoga idiličnog mjesta na poseban
način slavi Malu Gospu jer je njoj posvećena.
Same
pripreme za proslavu kirvaja započele su tjedan dana unaprijed. Jabalčanje su
pomno uredili kuće i ulice jer na taj dan, po običaju, dolaze prijatelji i
rodbina iz bliza i daleka, te mnogobrojni gosti iz susjednih karaševskih sela, a
sveopći interes je pokazati sebe, svoju kuću i svoje selo u najboljem svjetlju.
Domaćice su skuhale najbolje jelo i pekle više vrsta kolača, koji su posebno
važni za ovakve prigode. Jabalčanje su obukli najbolja odjela i nitko, kad je
kirvaj u pitanju, nije mislio na novac i nikomu novac nije bio problem. A i
atmosfera s tradicionalnog pučkog veselja je oba dana bila po mjeri. Za muzički ugođaj i dobru atmosferu u Jabalču
pobrinula se čuvena formacija Milana Todora, a troškove za formaciju je pokrilo
Zajedništvo Hrvata, koji inače plaća muziku za kirvaje u svim karaševskim
mjestima.
Središnji
događaj kirvaja u Jabalču bio je svečano euharistijsko slavlje, koje je u
malenoj Jabalčkoj crkvi predslavio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić,
u zajedništvu s velečasnim Nikolom Laušem, kancelarom Temišvarske biskupije,
vlč. Petrom Rebedžilom, karaševskim župnikom, mnoštvom svećenika karaševskog
podrijetla te vlč. Markom Vukovićem, nadbiskup-skim tajnikom.
“Katgod
mi slavimo spomen posvete crkve, naglasio je kardinal Bozanić za vrijeme
propovijedi, mi gledamo na svoju crkvu, na koju smo ponosni ali u isto vrijeme
mislimo i na onu živu crkvu, na nas koji se unutra okupljamo jer crkva sama ne
bi imala smisla da u nju ne do-laze vjernici. Crkva ima svrhu da u nju dolaze
vjernici, da ovdje mole, da se u njoj sastaju, da ovdje slave Sveta otajstva,
osobito Svetu misu. Povijesna je činjenica da smo se mi kao Hrvati i kao
vjernici sačuvali zbog toga što smo članovi crkve. Da ovdje nije crkva, da u
ovim našim župama nema crkve, da nema svećenika, ne bismo se ni mi sačuvali, ne
bismo znali danas ni moliti Očenaš na hvatskom jeziku. Crkva i Sveta misa su
sačuvali hrvatski narod i zato smo mi i ponosni na tu svoju katoličku crkvu.
Ona je pomogla nama da sačuvamo svoj identitet, kako se to danas kaže, to jest
da budemo ono što zapravo jesmo”.
Ukoliko
je prije dvije godine svečanu misu na kirvaju u Jabalču predvodio preuzvišeni
Nikola Eterović, naslovni nadbiskup drevne Siscije i glavni tajnik biskupske
sinode u Rimu, koji je tada odlučio proslaviti Malu Gospu među Hrvatima u
Rumunjskoj ove godine je stigao red da u
crkvu iz Jabalča po prvi put dođe i kardinal. Upravo nazočnost preuzvišenog
nadbiskupa Eterovića i uzoritog kardinala Bozanića u malenoj mjesnoj crkvi iz Jabalča
predstavlja veliku čast kako za žitelje Jabalča, tako i za sve karaševske
Hrvate. Ona je dokaz da u crkvi nema centra i periferije, svi smo u jednakoj
mjeri važni, a najmanja crkva na kraju svijeta ima sve one milosti koje su
potrebne za spasenje kao crkva u velegradovima, kao crkva u Rimu.
Ivan Dobra
