Pokrajina Gradišće (Burgenland) je nama, Hrvatima iz Rumunjske, najpoznatiji dio Austrije.
Ovdje su, početkom 2000. godine, naši ljudi išli obavljivati razne poljoprivredne sezonske radove ili, najčešće u slučaju žena, „pflegerinske“ poslove. Rumunjska je 2007. godine postala član Europske Unije pa se i broj karaševskih radnika u Austriji povećao. Povećao se i broj obitelji, pogotovo mladih, koje su rumunjsko stalno prebivalište zamjenili s austrijskom.
Kako bismo stekli što bolji uvid u razmjer selidba u tom periodu relevantne su brojke sa zadnja dva popisa stanovništva u našoj zemlji. Ako su se na popisu stanovništva iz 2002. godine za hrvatsku nacionalnost izjasnili 6786 stanovnika, na sljedećem cenzusu, 2011. godine, Hrvata u Rumunjskoj ima tek 5408. Istina je da na to drastično smanjenje hrvatskog življa utjecao je i negativani prirodni priraštaj u svim naseljima gdje Hrvati sačinjavaju većinu u Karaš-severinskoj županiji (Vodnik, Ravnik, Klokotič, Lupak, Jabalče, Nermiđ i Karaševo).
Nije ni Gradišću stran problem iseljavanja mjesnog stanovništva. Burgenland je tijekom hladnoga rata ostala najnerazvijenija austrijska pokrajina, uvelike zbog nepovoljnoga položaja, te se velik dio stanovnika iselio u veće gradove kao što su Beč i Graz.
Iako nije nikada točno ustanovljen, u Gradišću živi znatan broj Hrvata. Prema podacima popisa stanovništva iz 2001. godine u Austriji živi 19412 Hrvata, ali prema procjenama udruga gradišćanskih Hrvata u Republici Austriji ima ih oko 50 000.
Gradišćanski Hrvati potomci su onih doseljenika koji su tijekom 15. i 16. stoljeća došli iz Hrvatske i tadašnje sjeverne Bosne na područje tadašnje zapadne Ugarske. Do 1921. godine koristi se naziv zapadnougarski Hrvati, a raspadom Ugarske nakon Prvog svjetskog rata, s obzirom na to da većina njih živi u austrijskoj saveznoj zemlji Burgenlandu, tzv. Gradišću, nazivaju se gradišćanskim Hrvatima.
Hrvatima u Austriji je priznat status nacionalne manjine, a svoja manjinska prava mogu ostvarivati isključivo na području savezne pokrajine Gradišće.