Orgulje su najveći i jedno od najsloženijih glazbala s tipkama.
Svrstavaju se u puhačka glazbala te imaju, ovisno o veličini, od jedne do čak pet ili šest klavijatura po kojima se svira rukama (manuali) i klavijaturu na kojoj se svira nogama (pedal). Upotrebljavaju se poglavito u crkvenoj glazbi kod katolika i protestanata, a sudeći po ovome, kantorski zanat svrstava se među najrijeđim zanatima u našoj državi.
Zbog svoje veličine, orgulje su smještene na koru crkve, iznad ulaza, nasuprot oltaru. Radi toga orguljaša ne vidimo i možda zbog toga prirodnije nam je reći da su orgulje svirale, a ne orguljaš.
Klokotičanin Denis Moldovan je jedan od „skrivenih“ umjetnika što upravlja tim složenim instrumentom, koji će nam se razotkriti u sljedećem intervjuu.
„Orgulje su mi bile familijalna pojava, jer sam rastao uz njih. Moj tata je kantor u našem selu Klokotiču, pa ih mi je on najprije pokazao. Kasnije, kada sam ispunio šest godina, počeo me polako učiti svirati na njima. Sjećam se da je moj prvi nastup pred narodom bio nakon godine dana, u našem domu kulture, na jednom božičnom školskom programu. Svirao sam tada tri božične pjesme na elktričnim orguljama.
