Kaže se da čovjek vrijedi onoliko koliko jezika govori. A koliko će dobro govoriti druge jezike ovisi o tome koliko dobro govori svoj materinski jezik. Uči se tako danas njemački (u našim mjestima i među našim ljudima, mlađima i zrelijima, najzastupljeniji iz objektivnih razloga i odlaska većine naših sunarodnjaka u zemlje njemačkog govornog područja) pa engleski, pa talijanski, francuski, španjolski i naravno rumunjski koji nam je skoro isto kao i materinski. A kako stvari stoje s materinskim jezikom? Osim što se uči u školi književna i standardna varijanta, kako stoje stvari s našem mjesnim autohtonim govorom? Učimo ga od malih nogu, ako ga naši roditelji govore, što, barem zasada jest tako, odnosno, u našim se obiteljima, iako brojčano prepolovljenima, materinski još uvijek govori. No što se događa kasnije?
Ovo pitanje možda pomalo zvuči čudno, no nažalost, posljednjih smo godina svjedoci naglog smanjenja govornika našega materinskog jezika. Što zbog odlaska naših u druge države, što zbog mladih koji odlaskom u školu u Ričicu ili u druge gradove pomalo „zaboravljaju“ govoriti svoj materinski. Nerijetko se čuje obrazloženje da žele „perfektno“ govoriti rumunjski. Ali govorenje materinskog ne isključuje „perfektno“ usvajanje rumunjskog ili drugog jezika. Iako je „perfektno“ vrlo zahtjevan pojam, možda je bolje reći što bolje poznavanje i izražavanje na tom drugom jeziku. Brojna su znanstvena istraživanja davno pokazala i dokazala da odlično poznavanje materinskog jezika poboljšava i olakšava lakše učenje drugih jezika. Samo što to treba osvijestiti.
