joi, 28 februarie 2013 |
Prodavač kruha iz
žutog kombija, nakon što mu karaševska komanda nije izdala dozvolu
za pokretnu (ambulantnu) prodaju kruha, žali se na sve moguće
načine protiv takve odluke karaševskog kneza. Da bi mu lamentacije
bile uvjerljive i vjerodostojne, neumorno ističe kako je njemu
osobito stalo do starih osoba iz svih krajeva Karaševa, da nije za
vrijeme bivšeg kneza imao problema s ambulantnom prodajom kruha
putem kombi-prodavaonice u Karaševu, da i dandanas ima dozvolu za
prodaju kruha pod istim uvjetima u Anjini itd, itd.
Nevini naš
prodavač kruha nikome ne veli da on nije naviknut izdavati račun za
prodani kruh ili druge slične pekarske proizvode i da je pravo čudo
što nadležne inspekcijske službe još uvijek toleriraju takvu
vrstu prodaje. Pa bilo to i na mjestima za koje je dobio dozvolu od
karaševskog kneza, ispred Dispenzara i kod Dvojezične gimnazije u
Karaševu, te na jednoj lokaciji u Nermiđu i jednoj u Jabalču, što
opet naš prodavač ne ističe u svojim lamentacijama.
Osim što prodaje kruh na crno, bez
računa, direktno iz kombija, ovaj prodavač vjerojatno krši i mnoge
druge propise, među kojima one vezane za higijenu i nije nam jasno
zašto traži da mu baš knez, koji je izabran da poštuje zakone i
štiti svoje mještane, dopusti takvu prodaju.
Ivan
Dobra
|