Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Dopustimo Gospodinu da nas preobrazi, obnovi i obrati

Poslije podne na Čistu srijedu, 13. veljače, u bazilici sv. Petra papa Benedikt XVI. slavio je svoju posljednju javnu papinsku misu, misu s obredom blagoslova pepela i pepeljenjem, te je održao propovijed o smislu korizme. »Okolnosti su navele da se okupimo u vatikanskoj bazilici«, oko groba svetoga Petra apostola, »kako bismo zatražili i njegov zagovor za put Crkve u ovome posebnom trenutku, obnavljajući svoju vjeru Vrhovnom Pastiru, Kristu Gospodinu. Za mene je ovo prava prilika da zahvalim svima, posebno vjernicima Rimske biskupije, dok se približavam završetku Petrove službe, te da zamolim za posebni spomen u molitvi«, rekao je Sveti Otac, pozivajući vjernike da evanđeoske poruke pretvore u konkretne stavove i ponašanja u korizmeno vrijeme.

»Vratite mi se cijelim srcem«

U ovo doba čovjek se treba ponovno vratiti Bogu, pouzdati se u njegovu milost i milosrđe, kako je pozivao prorok Izaija. A to znači da mora »strgati svoju odjeću« zbog skandala i nepravda, ali ne optužujući za njih druge, nego razmišljajući o svome srcu, o svojoj savjesti, svojim nakanama, te »dopustiti Gospodinu da ga preobrazi, obnovi i obrati«. Poziv »vratite mi se cijelim srcem« ne vrijedi samo za pojedinca, nego i za zajednicu, posebno crkvenu, jer se vjera živi u zajednici, pa vjernik mora biti svjestan da svoj pokornički korizmeni put ne prolazi sam, nego s mnogom braćom i sestrama u Crkvi. Prorok na kraju staje na molitvi svećenika koji plaču i obraćaju se Bogu da ne prepusti ismijavanju svoju baštinu. Zašto bi se narodi trebali pitati: Gdje je Bog njihov? Upravo takva molitva vjernike potiče na razmišljanje o vjerskom svjedočenju i kršćanskome životu, o životu crkvene zajednice koja mora očitovati »lice Crkve« koje je, ponekad, iskrivljeno. »Posebno mislim na grijehe protiv jedinstva Crkve, na podjele u crkvenom tijelu. Živjeti korizmu u jačem i vidljivijem crkvenom zajedništvu, pobjeđujući individualizme i rivalstva, ponizan je i dragocjen znak za one koji su daleko od vjere ili koji su ravnodušni.«

Pavlove riječi iz Poslanice Korinćanima, da je upravo sada »vrijeme milosti, vrijeme spasa«, kršćanima današnjice ne dopuštaju niti izbjegavanja niti lijenost: ovaj trenutak ne smiju propustiti, »on nam je dan kao jedinstvena i neponovljiva prilika«. U tome imaju pomoć onoga tko se ponizio toliko da ga je Bog »učinio grijehom za nas« - i to onoga koji nije poznavao grijeh, Isusa. On je s čovječanstvom prihvatio sve, čak do smrti na križu. »Pomirenje koje nam je ponuđeno imalo je previsoku cijenu, cijenu križa podignutog na Golgoti, na kojemu je visio Božji sin koji je postao čovjekom. U tom Božjem uranjanju u ljudsku patnju i ponor zla korijen je našega opravdanja. Naš ‘povratak Bogu svim srcem’ na korizmenom putu prolazi preko križa, nasljedovanja Krista na putu koji vodi na Kalvariju, u potpunom sebedarju. To je put na kojemu svaki dan treba naučiti uvijek izlaziti iz našega egoizma i naših zatvorenosti i dati prostora Bogu koji otvara i preobražava srce.«

U Matejevu evanđelju zapisan je Govor na gori koji sažimlje tri prakse Mojsijeva zakona: milostinja, molitva i post. One su i tradicionalne smjernice u korizmenom vremenu, rekao je Papa, i na taj način se odgovara na poziv »vratiti se Bogu svim srcem«. No, ono što je važno je kvaliteta i istina odnosa s Bogom u tom vjerničkom ponašanju. Isus javno proziva vjersku hipokriziju, ponašanje koje je tek »napuhavanje« za javnost, stajališta koja očekuju pljesak i odobravanje. »Pravi učenik ne služi sebi samome ili ‘javnosti’, nego Gospodinu, u jednostavnosti i velikodušnosti.« A onda i »Otac tvoj, koji vidi u tajnosti«, vidi što je dobro i to nagrađuje. Kada vjernici neće tražiti svoju slavu i kada će biti svjesni Božje nagrade, kada će biti sjedinjeni s Bogom na ovome svijetu i na svome vjerničkome putu, onda će na kraju života susreti licem u licem onoga za kime žude u svjetlu i istini, rekao je Papa i pozvao vjernike da puni pouzdanja i radosti započnu još jednu korizmu.

Na općoj audijenciji u srijedu 13. veljače papi Bendediktu XVI. cijela je Crkva - preko vjernika i hodočasnika koji su iz cijeloga svijeta došli u Rim - pokazala koliko ga voli i koliko cijeni ono što je činio kao Petrov nasljednik od 2005. i kako će zauvijek ostati u srcima sviju jer poštuju njegovu hrabru duhovnu odluku, koja je postala neviđenom porukom cijelome svijetu. Kada je na početku audijencije Benedikt XVI. kratko progovorio o svojoj odluci, vjernici su ga prekinuli pljeskom. »Draga braćo i sestre, kao što znate odlučio sam... (pljesak) - hvala vam na vašoj simpatiji! - odlučio sam se odreći službe koju mi je Gospodin povjerio 19. travnja 2005. To sam učinio u potpunoj slobodi za dobro Crkve, nakon što sam dugo molio i ispitivao pred Bogom svoju savjest, jako svjestan težine toga čina, ali isto tako svjestan da nisam više u stanju obnašati Petrovu službu onom snagom koju ona zahtijeva. Podupire me i prosvjetljava sigurnost da je Crkva Kristova, a On neće dopustiti da joj uzmanjka njegovog vodstva i njegove skrbi. Svima zahvaljujem na ljubavi i za molitvu kojom ste me pratili. Hvala! Ovih sam dana, koji za mene nisu bili laki, gotovo fizički osjetio snagu molitve, što mi ju donosi ljubav Crkve, vaša molitva. Nastavite moliti za mene, za Crkvu, za budućega papu. Gospodin će nas voditi«, rekao je Benedikt XVI.

Preuzeto iz Glasa Koncila.