Iako nam je početna namjera bila
pisati o sasvim drugoj temi vezanoj za školstvo jednostavno smo
osjećali kao potrebu i dužnost napisati nešto o utjecaju medija na
djecu i učenike pogotovo. I to ne samo s pozitivnog nego i manje
pozitivnog (da ne kažemo negativnog) aspekta.
Gledajući tu i tamo po facebooku
pogledate i bez da hoćete ono što ljudi pišu, naime, to je
neizbježno ako ne sakrijete ili ne zabranite pristup nekom od
prijateljeva prijatelja i tako dalje.
Krenimo od početka. Što su mediji
ili masmediji (mass media)?
Riječ medij
latinskoga je podrijetla (lat. medius — srednji, u sredini). U
svakodnevnom govoru izraz medij označava sredstvo prenošenja
informacija ili sredstvo komuniciranja. Stručno rečeno, mediji su
složeni pojam koji označava sustave javnog informiranja što služe
za raspršivanje vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu
informiranja, obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva.
Masovni mediji (skraćeno masmediji) naziv je za medije široke
potrošnje i široka opsega u koje pripadaju: internet, novine, radio
i televizija.
Djeca se danas počinju koristiti
medijima vrlo rano, no pitanje je koje značenje mediji zapravo imaju
u njihovim životima. Mediji danas formiraju i oblikuju mišljenja
ljudi u društvu i zapravo su veoma važni. Prva je prednost medija
što nam mogu približiti događaje i brzo nas informirati. Suvremeni
čovjek ima opću potrebu za informacijama, jer mu pomažu u
funkcioniranju svako-dnevnog i društvenog života.
Tako na primjer dok
ujutro idete po kruh u trgovinu čak i naše bake znaju kakvo će
biti vrijeme jer su upravo pogledale gospodina Busuioca s Pro Tv-a,
znaju tko je od političara prešao u drugu stranku, vidjele su da je
predsjednik iskritizirao vladu, no znaju i sve mondene tračeve (na
primjer: da je nekakva vedeta došla u televizijski studio i skinula
se skoro do gola, da se posvađala ili potukla s nekom drugom
vedetom i tako dalje). Svima nam je sigurno jasno da mediji imaju
veliku moć manipuliranja masama. Mediji su često produžena ruka
vlasti, kojoj se pruža mogućnost upravljanja narodom radi
komercijalnih i političkih ciljeva.
Moramo biti svjesni
da u vremenu u kojem živimo mediji nose pozitivnosti i negativnosti
jer u medijima ne postoji cijela istina, već samo djelići istine,
stvarnosti. A ti djelići su onako oblikovani kako netko drugi želi
da mi doživimo tu istinu ili zbilju. Sve smo se više počeli
oslanjati na medije i postali podložni negativnim utjecajima medija.
Gutamo skoro sve što nam se servira jer način na koji nam se
servira je zabavan. A mediji su shvatili da se prodaje sve što je
zabavno. I tako postajemo pasivni primatelji svega što nam
televizija, novine i internet nude. Bez da pritom radimo ikakvu
selekciju.
No vratimo se
djeci. Djeca rastu i razvijaju se, a pritom na njih djeluju razni
utjecaji iz okoline. Jačina utjecaja mijenja se s godinama. Najveću
ulogu u djetetovu životu, od rođenja pa gotovo cijeloga života,
imaju roditelji i obitelj. Slijede zatim prijatelji, a to su često
djeca iz naše ulice, susjedi, djeca iz vrtića ili škole. Škola je
vrlo važna jer tamo djeca uče, druže se s vršnjacima, ali i
komuniciraju s mnogim drugim ljudima, koji na neki način mogu
utjecati na njih.
Zadnjih desetljeća statistike
pokazuju da najviše prostora počinju zauzimati spomenuti mediji, i
to televizija i internet. Njih ima posvuda, od roditeljskoga doma,
automobila, ulice, trgovine i slično. Djeca rastu okružena
medijima, a navikavanje na medije zbiva se brzo. Mobilni telefon je
postao nešto kao sendvič i voda ili sok koji nosimo u školskim
torbama. Televizija je isto dio našeg života. Budimo se i liježemo
navečer gledajući televiziju.
No internet je
nesumnjivo kralj. Danas ako nemaš profil na facebooku kao i da ne
postojiš. Jednostavno te nema, nisi bitan, nisi važan. Broj
virtualnih prijatelja govori o tome koliko si popularan. Svaka slika
koja se napravi obavezno mora biti na facebooku. Ako želite saznati
nešto o nekome samo otvorite facebook. Ako to gledamo kao brzinu
informacija-ništa loše.
Nekada kada smo
nešto htjeli saznati nazvali smo tog čovjeka, prijatelja ili
prijateljicu, našli se s njim i razgovarali. Recepti za kuhanje,
novi model nekog veza ili pletenja izmjenjivali su se na sastancima,
na večernjim druženjima. Sada to više nije potrebno. Click i sve
se odvija virtualno, mi smo postali kao roboti koji samo gledamo u
ekran.
Ali ima jedna vrlo
zgodna i korisna stvar za roditelje i učitelje, odnosno profesore,
znači za sve one koji se bave odgojem i obrazovanjem djece, a to je
način na koji se djeca i mladi dopisuju, odnosno kako pišu. I tu
kreće zabava! Jer iz načina kako neki mladi ljudi pišu vidi se
razina njihova znanja, pismenost i kultura (odnosno neznanja,
nepismenosti i nekulture!).
I onda se postavlja pitanje. U kojoj
su mjeri mediji dobri? Kako utječu na mladi naraštaj? Da li uopće
netko mjeri koliko djeca provode vremena gledajući televiziju i
surfajući internetom?
Na ova ćemo
pitanja pokušati odgovoriti u sljedećem broju, a tada ćemo možda
i nasmijati naše čitatelje nekim vrlo zgodnim facebook porukicama
kojima bi dobro došla gramatička korekcija. Do tada sretno vam
gledanje televizije i surfanje internetom, ali s mjerom. Jer ipak je
ovo vrijeme korizme, kada se nećega moramo odreći, pa onda zašto
prekomjernog gledanja televizije ili interneta?
Maria
Laţchici
|