Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Iako nam je početna namjera bila pisati o sasvim drugoj temi vezanoj za školstvo jednostavno smo osjećali kao potrebu i dužnost napisati nešto o utjecaju medija na djecu i učenike pogotovo. I to ne samo s pozitivnog nego i manje pozitivnog (da ne kažemo negativnog) aspekta.

Gledajući tu i tamo po facebooku pogledate i bez da hoćete ono što ljudi pišu, naime, to je neizbježno ako ne sakrijete ili ne zabranite pristup nekom od prijateljeva prijatelja i tako dalje.

Krenimo od početka. Što su mediji ili masmediji (mass media)?

Riječ medij latinskoga je podrijetla (lat. medius — srednji, u sredini). U svakodnevnom govoru izraz medij označava sredstvo prenošenja informacija ili sredstvo komuniciranja. Stručno rečeno, mediji su složeni pojam koji označava sustave javnog informiranja što služe za raspršivanje vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva. Masovni mediji (skraćeno masmediji) naziv je za medije široke potrošnje i široka opsega u koje pripadaju: internet, novine, radio i televizija.

Djeca se danas počinju koristiti medijima vrlo rano, no pitanje je koje značenje mediji zapravo imaju u njihovim životima. Mediji danas formiraju i oblikuju mišljenja ljudi u društvu i zapravo su veoma važni. Prva je prednost medija što nam mogu približiti događaje i brzo nas informirati. Suvremeni čovjek ima opću potrebu za informacijama, jer mu pomažu u funkcioniranju svako-dnevnog i društvenog života.

Tako na primjer dok ujutro idete po kruh u trgovinu čak i naše bake znaju kakvo će biti vrijeme jer su upravo pogledale gospodina Busuioca s Pro Tv-a, znaju tko je od političara prešao u drugu stranku, vidjele su da je predsjednik iskritizirao vladu, no znaju i sve mondene tračeve (na primjer: da je nekakva vedeta došla u televizijski studio i skinula se skoro do gola, da se posvađala ili potukla s nekom drugom vedetom i tako dalje). Svima nam je sigurno jasno da mediji imaju veliku moć manipuliranja masama. Mediji su često produžena ruka vlasti, kojoj se pruža mogućnost upravljanja narodom radi komercijalnih i političkih ciljeva.

Moramo biti svjesni da u vremenu u kojem živimo mediji nose pozitivnosti i negativnosti jer u medijima ne postoji cijela istina, već samo djelići istine, stvarnosti. A ti djelići su onako oblikovani kako netko drugi želi da mi doživimo tu istinu ili zbilju. Sve smo se više počeli oslanjati na medije i postali podložni negativnim utjecajima medija. Gutamo skoro sve što nam se servira jer način na koji nam se servira je zabavan. A mediji su shvatili da se prodaje sve što je zabavno. I tako postajemo pasivni primatelji svega što nam televizija, novine i internet nude. Bez da pritom radimo ikakvu selekciju.

No vratimo se djeci. Djeca rastu i razvijaju se, a pritom na njih djeluju razni utjecaji iz okoline. Jačina utjecaja mijenja se s godinama. Najveću ulogu u djetetovu životu, od rođenja pa gotovo cijeloga života, imaju roditelji i obitelj. Slijede zatim prijatelji, a to su često djeca iz naše ulice, susjedi, djeca iz vrtića ili škole. Škola je vrlo važna jer tamo djeca uče, druže se s vršnjacima, ali i komuniciraju s mnogim drugim ljudima, koji na neki način mogu utjecati na njih.

Zadnjih desetljeća statistike pokazuju da najviše prostora počinju zauzimati spomenuti mediji, i to televizija i internet. Njih ima posvuda, od roditeljskoga doma, automobila, ulice, trgovine i slično. Djeca rastu okružena medijima, a navikavanje na medije zbiva se brzo. Mobilni telefon je postao nešto kao sendvič i voda ili sok koji nosimo u školskim torbama. Televizija je isto dio našeg života. Budimo se i liježemo navečer gledajući televiziju.

No internet je nesumnjivo kralj. Danas ako nemaš profil na facebooku kao i da ne postojiš. Jednostavno te nema, nisi bitan, nisi važan. Broj virtualnih prijatelja govori o tome koliko si popularan. Svaka slika koja se napravi obavezno mora biti na facebooku. Ako želite saznati nešto o nekome samo otvorite facebook. Ako to gledamo kao brzinu informacija-ništa loše.

Nekada kada smo nešto htjeli saznati nazvali smo tog čovjeka, prijatelja ili prijateljicu, našli se s njim i razgovarali. Recepti za kuhanje, novi model nekog veza ili pletenja izmjenjivali su se na sastancima, na večernjim druženjima. Sada to više nije potrebno. Click i sve se odvija virtualno, mi smo postali kao roboti koji samo gledamo u ekran.

I onda se postavlja pitanje. U kojoj su mjeri mediji dobri? Kako utječu na mladi naraštaj? Da li uopće netko mjeri koliko djeca provode vremena gledajući televiziju i surfajući internetom?

Na ova ćemo pitanja pokušati odgovoriti u sljedećem broju, a tada ćemo možda i nasmijati naše čitatelje nekim vrlo zgodnim facebook porukicama kojima bi dobro došla gramatička korekcija. Do tada sretno vam gledanje televizije i surfanje internetom, ali s mjerom. Jer ipak je ovo vrijeme korizme, kada se nećega moramo odreći, pa onda zašto prekomjernog gledanja televizije ili interneta?

Maria Laţchici