Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Na zadnjem sastanku karaševskog Mjesnog vijeća, jedan od naših mjesnih izabranika je s pravom podignuo problem uličnih pasa.

     I doista, pse lutalice susrećemo svugdje u našem mjestu, na svakom uglu ulice, ispred zgrade općine, kod dućana, a posebice u dvorištu Dvojezične gimnazije iz Karaševa. Neki su veoma agresivni i nasilni, često napadaju ljude, učenike i osobe stare dobi jer su gladni, promrzli, nemaju razum i jedino slijede svoje instinkte. Svakim danom ih je više i više, a za takvo stanje stvari veliki dio krivnje pripada neodgovornim vlasnicima koji svoje kućne ljubimce izbacuju na ulicu.

     Ravnatelj Dvojezične gimnazije tvrdi da psi lutalice predstavljaju veliki problem u Karaševu. Jedan od njih je ugrizao najmanje četiri osobe od kojih je jedna s teškim ozljedama prevezena u bolnicu, a malo je falilo da taj opasni pas ugrize i školskog inspektora koji je došao u gimnaziju iz Karaševa prilikom simulacije prijemnog ispita za srednje škole i maturu: „Da, to je baš problem. Za vreme simulacije, kad je došao inspektor iz Ričice koij odgovara za našu Dvojezičnu gimnaziju, malo je falilo da ga ne ugrize pas. Sva sreća što ga je u tom trenutku pratio pomoćni direktor i spasio stvar. Imamo neke pse, jedan od njih je jako opasan, napada ljude i već je ugrizao pet čovjeka. Uglavnom napada ljude koji dolaze kod nas u školu. Ugrizao je jednog čoveka što je radio ovdje u školi, čovjek je morao otići u bolnicu u Ričicu kako bi primio prvu pomoć. To je posebno opasan pas. Onda smo napravili jednu adresu Komandi i zatražili da odgovarajuća služba dođe s trinkilizanti i odnese pse nekamo, kako su to napravili prije dvije godine. Rekao sam i viciknezu, a on mi je odgovorio kako nemaju mesto tamo de ji primaju. Izgleda da su ulični psi neriješivi problem. Uostalom, sramota je da nam dođe inspektor pa da ga napadne pas.

     Ovaj teški problem već davno zabrinjava i karaševsku komandu, ali zbog zakonskih propisa koji sprečavaju eutanaziju, još uvijek se ne nazire zadovoljavajuće riješenje za ulične pse iz Karaševa.

    „Ne susrećemo se samo mi s ovom problemom, nego čitava država, pa valjda i dio čitave Europe, jer ova pravila i zakon zaštite životinja je donio zapad, Europska Unija i to jedna šarmantna gospođa koja je rekla da ona voli životinje, pogotove pse. I tako smo stigli do tih nesporazuma, psi u suvišno velikom broju, čak i ubijaju ljude, ne samo da im škode. Ali zakon ih štiti. Ovaj zakon nema u vidu da ako štiti pseto, mora mu i suditi. On ga samo štiti. Tu je nesporazum. Nesuglasnica između zakona i stvarnosti. Prema tome, mi nesmijemo uzeti nikakve posebne mere za uništavanje psa bez gazda, jer zakon ih brani. Sad postoji i drugi napast za nas, ovi psi su nam donešeni iz grada. Nisu naši. Za sad, onako kako glasi zakon, nitko im ne može ništa. Može biti, da vremenom će se naći jedna rupa u zakonu, da se mogu ti psi trebiti, jer ih je suviše mnogo. Oni štete i postaju opasni, u čoporima oni napadaju. Moglo bi im se napraviti mjesto za sklonište, ali to košta. Trebljenja psa bez gospodara, ide se zbog toga i do zatvora. Da im nosimo u neko sklonište u Ričicu, to bi bila razmjena poklona. Oni nam poklanjanju, mi njima poklanjamo. Za sad oni imaju sredstva da nam ih prenesu ovdje i da nam ih poklone, a da mi ne opazimo. Možemo i mi da kupimo visoku ispletenu žicu i učinimo košaru, ali iskreno, ponegdje ljudi nam umiraju od gladi i siromaštva, a mi da hranimo pse. Onda bolje neka dajemo tim ljudima.

Lina Tincul