Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Na poziv temišvarskog biskupa Martina Roosa i karaševskih Hrvata, preuzvišeni Nikola Eterović, naslovni nadbiskup drevne Siscije i glavni tajnik biskupske sinode u Rimu, odlučio je ove godine proslaviti Malu Gospu među Hrvatima u Rumunjskoj.

     Monsenior Eterović se već deset godina nalazi u službi glavnog tajnika Biskupske sinode, što je jedna skupština, parlament, sabor biskupa cijeloga svijeta, a na čelu te ustanove je rimski biskup Sveti otac Papa. Surađuje već, a to mu je neizmjerna čast, s trećim Papom. 2004. godine imenovao ga je na ovu službu blaženi Ivan Pavao drugi, zatim usko surađuje s Papom Benediktom XVI za vrijeme čijeg osmogodišnjeg pontifikata. organiziraju čak pet raznih biskupskih sinoda. Već šest mjeseci surađuje s novim Svetim ocem Papom Franjom.

     Nadbiskup Eterović je već 7. rujna navečer predvodio misu u marijanskom svetištu Marija Radna iz rumunjskog Banata, najvećem hodočasničkom mjestu karaševskih Hrvata, a 8. rujna je predvodio u istom Svetištu središnje Misno slavlje na latinskom jeziku zajedno s Martinom Roosom, temišvarskim biskupom, Laszlom Bocskeiem, biskupom oradijske biskupije i svećenicima porijeklom iz karaševskih sela uz sudjelovanje velikog broja vjernika iz naših mjesta, koji inače tradicionalno hodočaste u Mariju Radnu. Istoga dana navečer preuzvišeni Eterović predvodio je misu u Lupaku, dok je 9. rujna, kada su Jabalčanje slavili kirvaj, nadbiskup predvodio Svećanu misu i u malenoj lijepoj crkvi iz tog idiličnog mjesta. Nakon Svete mise u Jabalču monsenior Eterović nam je rado dao intervju za čitatelje Hrvatske grančice u kojemu, između ostalog, poziva karaševske Hrvate da nastave njegovati hrvatski jezik, narodne običaje i katoličku vjeru koja ih je toliko stotina godina održala i očuvala na ovim prostorima, ali istodobno da uče i rumunjski jezik te budu otvoreni prema svima, a to znači prema većinskom narodu i ostalim nacionalnim manjinama iz Rumunjske.

     Monseniore, Vi ste danas po treći put u Rumunjskoj. Recite nam nešto o prijašnjim dvama posjetima našoj državi.

     Veoma mi je drago što sam danas služio Svetu misu u Jabalču, to je, kažu, najmanja naša zajednica Hrvata ovdje u Banatu, u Rumunjskoj, ali to je s tim više znakovito jer sam Bog više voli one koji su ponizni, male i njih uzvisuje, pa evo to je također simbolično i znak podrške katoličke crkve prema ovoj zajednici ovdje u hrvatskim selima iz Rumunjske.

     Ovo je treći put da sam u Rumunjskoj, prvi put sam bio u jednoj diplomatskoj misiji nakon pada komunizma, kao član tima kojega je predvodio tadašnji vatikanski tajnik za odnose s državama i imali smo razgovore između Svete stolice i Rumunjske. Drugi put sam bio 1999. godine s blaženim Ivanom Pavlom drugom, koji je pohodio Bukurešt i sjećam se vrlo dobro kako su ga Rumunji veoma lijepo primili, katolici očito, ali također i pravoslavci i kako su molili i zazivali „unitate, unitate“ kad je Sveti otac imao Svetu misu euharistiju. Evo, sada sam treći put u Rumunjskoj ali u drugom dijelu države, u Banatu, gdje živi zajednica karaševskih Hrvata.

     Koliko Vam je otprije bila poznata hrvatska dijaspora iz Rumunjske, posebice zajednica karaševskih Hrvata, i koje čimbenike smatrate važnima za daljnje očuvanje našega identiteta ovdje na rumunjskom prostoru, gdje živimo zaokruženi s govornicima rumunjskog jezika i s vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti?

     Ja sam tijekom vremena dosta čitao o vama, o Hrvatima u ovim područjima, ali drugačija je stvar doći tu i vidjeti te ljude, razgovarati s njima, upoznati ih i skupa moliti Boga. Tek onda možeš imati jasnu ideju i sliku o našim Hrvatima, koji su tu već puno stoljeća i koji su sačuvali i svoju pripadnost katoličkoj crkvi, i narodnu hrvatsku svijest preko svojih običaja, svojih govora, svoje kulture i svoje obiteljske tradicije. Smatram da je obiteljski život veoma važan, mislim u tom prenošenju s generacije na generaciju, zato i danas obitelj mora biti u središtu pozornosti i crkve i društva. Ako naše obitelji, ako vaše obitelji ovdje u vašim selima budu zdrave, onda će biti i naša budućnost također zdrava i svjetla. Ali ako obitelji zataje, onda će biti poteškoća u održavanju ove tradicije. Jasno, moderno vrijeme zahtjeva jedan novi način pripadnosti nacionalnoj manjini ovdje u Banatu, u Rumunjskoj, ali to i vi mladi morate otkriti kao bogatstvo, kao izazov. Morate znati, jasno, i rumunjski, vi živite u Rumunjskoj, ali bogatstvo je znati uz rumunjski i hrvatski materinski jezik, a možda i neke druge jezike jer što više jezika znate to više i vrijedite. Ponavljam, veoma je bitno zadržati i svoj materinski, hrvatski jezik u obliku u kojem vi govorite jer se vidi da se možemo lako sporazumijevati, da nema velikih razlika između suvremenoga hrvatskog književnog jezika i ovoga kojega vi govorite. Svi smo mi molili danas na misi Očenaš na našem jeziku, svi smo pjevali iste pjesme, dakle postoji to jedinstvo i to je veoma važno. Evo, nastojte to prenijeti mladim kako bi i oni otkrili da je bogatstvo biti Hrvat.

     Da li ste si za vrijeme boravka uspjeli stvoriti jednu sliku o karaševskim Hrvatima, kakav su Vam dojam ostavili naši ljudi?

     Koliko sam otprije čuo, a to mi je uvijek bilo drago čuti, karaševski Hrvati su marljivi, pošteni, radišni i pobožni ljudi, dobri katolici. Meni je uvijek drago čuti kad drugi govore o članovima moga naroda, osobito o nacionalnoj manjini u bilo kojoj zemlji. Kratkotrajni boravak ovdje upravo mi je potvrdio istinitost tih tvrdnji.

     Da li imate, Preuzvišeni, neku poruku za naše ljude, za karaševske Hrvate, nešto što im biste posebno prenijeli?

     Neka budu ponosni na njihovu katoličku, crkvenu i narodnu tradiciju. Veliko je bogatstvo i velika je Božja milost toliko stoljeća očuvati svoj nacionalni i vjerski identitet ovdje u Banatu, gdje vi živite, gdje ste vi doma, u vašoj domovini. Također, nastojte to obogaćivati, sačuvavši sve ono što je dobro u toj tradiciji s novim tekovinama suvremenoga svijeta. Ali ne treba biti kao list na vjetru, da nas zavode mode, razne ideologije i druge slične stvari. Moramo biti svjesni i ponosni na ono što su nam naši preci ostavili, a to je živa vjera u Boga, pripadnost katoličkoj crkvi. Svi mi moramo biti živo kamenje na Isusu Kristu, koji je temelj crkve svih kršćana. Osobito vi, kao članovi katoličke crkve, ostanite usko povezani s rimskim biskupom Svetim ocem Papom, preko vaših svećenika, preko vašeg biskupa, preko svih ljudi koji su ugrađeni u tu veliku zajednicu, u tu veliku obitelj s milijardom i 200 milijuna vjernika, a to je katolička crkva.

     Božji blagoslov svim čitateljima vaše novine!

Ivan Dobra