Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

26-ta je nedjelja kroz godinu. Današnji govor Sv. Luke je historijski i paraboličan. Miješa se realizam i karikatura.

     Osobe su ‘tipovi’: bogataš, bogata odjeća, raskošna slavlja, i najviše indiferentnost; siromah, pun rana, na kraju sela... Siromah ima ime: Lazar. Bogataš nema. Radi diskretnosti da ga se u selu ne “sakalja”? U svakom slučaju izriče se veliki kontrast. Stavljene su dvije kategorije ljudi. Kao da su na jednoj strani dobri, na drugoj zli. Nešto tako se nalazi i kad Sv.Marija popijeva Magnificat, pa i u Isusovim Blaženstvima. Poziv na razmišljanje.

    Lukin opis nam stvarno izgleda aktualan, kao da govori netko iz današnjih dana. Kao da bogatstvo i raskošnost ruši ljudskost i svodi ljudsko biće samo na potrošača. čovjek jako osjetljiv, dapače i devijantan (menut) u odnosu na bogatstvo. Bogatstvo odvraća čovjeka od njegove čovječnosti i bližnjih ljudi. Svi pamtimo kakvi su neki bili tek kad su stigli…I kakvi su danas… Čudno. Čovjeku je potreban brat, prijatelj, dok je on sam još nepoznat… a opet s druge strane, kasnije… voli ne biti o njemu ovisan. “Pa, ne me on pomogal ništa!”?? 

    Valjda zato što nemaju stabiliziran svoj identitet. (Zato se i čine zavjeti siromaštva, čistoće i poslušnosti kod redovnika i svećenika…da se pamti!). Zato se događa da čujemo i čitamo o bijedi ljudi, pa i naših bližnjih, a ostajemo indiferentni! Ne reagiramo! Ni u kojem slučaju nije riječ o milosrđu! nego o našoj svijesti da je i naš bližnji ljudsko biće!!! U cijelome ovome odnosu bogataš – siromah, najveći grijeh se događa u glavi…”sto ja imam s tem?”

    U Lukinom evanđelju ne kaže se da bogataš ima neku zlu nakanu i pogled na Lazara. Jednostavno, on ga ne vidi... I ovo sljepilo smeta mu da bude spašen, da bude ‘pokraj Abrahama’ nego odlazi u pakao. Isto tako Matej , kad govori o posljednjem sudu, posljednji su osuđeni oni koji nisu primjećivali one ozloglašene, zatvorenike, bolesne, itd... Oni protestiraju na nesvjesnost: “pa gdje si bil i nismo te vidjeli”?... i to ih osuđuje. Znači, radi se o propustu. Ovi tekstovi SVE NAS stavljaju odgovornim i krivim. Kako biti trajno svjestan?! U ovome ne radi se samo o bližnjemu nego o cijelome svijetu. Zar bogate nacije ne zaboravljaju na siromašne?

     Kršćanski moral nam striktno kaže da griješimo propustom, da ne činimo ono što bismo trebali činiti. Na primjer, ne branimo kada nekoga nepravedno napadaju. Griješimo jer ne činimo dobro koje možemo činiti. Grijeh je u našem povlačenju – nedjelovanju. Pa ja osobno mislim da bi se moglo reći, da više griješimo propustima (nedjelovanjem) nego li djelovanjem.

    Pavao nas upozorava da jedino ljubav primjećuje potrebe drugoga. Bez nje ne primjećujemo brige drugoga. Isus se nije dao podložiti ni kupiti od bogataša i moćnika. On je došao radi slabih i s njima živo i između njih uskrsnuo. Isus šalje svoje učenike slabima i nemoćnima. Njih ljubi, njih stalno gleda. U stvari… SLABI SMO SVI, pa i oni koji misle da su neka veličina i moć. Samo što neki misle da će svojom moći i bogatstvom ‘kupiti’ budućnost. Koliko god mi ‘stvarali’ budućnost, ona nam je ipak dar. “Sto ako još danas zatražim tvoju dušu”?

    Najvažnije je probuditi u sebi osobu. Dobro je spomenuti i stav Crkve prema bogatstvu i siromaštvu. Jasan je stav Crkve. Ali u praksi, nažalost, nije tako. Dugo godina Crkva je bila s ‘Lazarima’, a sada se sve više druži s moćnicima i bogatašima. Istina je da se Crkva, iako se ne bavi direktno politikom, mora baviti siromasima. To joj je u strukturi…Socijalna angažiranost za siromašne, neradni dan, više djece, sport…je uvjek i politička. 

    Nažalost, i današnje društvo više je socijalno na razini reklame nego li u stvarnosti. Mnogo puta mogu nas začarati brilijantni naslovi – brilijantne konstitucije, ali ako se ne žive i ne provode u život, mogu postati rafinirani način iskorištavanja drugoga. Zdrava vjera, zdrava pamet!