Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

U ponedjeljak 16. rujna diljem je zemlje započela nova školska godina. Početak je uvijek isti, za one najmlađe prvi dani škole, cvijeće za nastavnice, upoznavanje novih učitelja ili profesora, novih kolega. Sve je puno veselja, optimizma kao i svaki početak. A tako i treba biti.

     Ministar znanosti i obrazovanja učenicima je poželio sretan prvi dan škole i upsješnu školsku godinu, kao što i priliči čovjeku koji je na čelu „velike lađe“ zvane obrazovanje ili „škola“. Slikovito govoreći, neki tom lađom stignu do cilja i po završetku obrazovanja rade poslove koje su oduvijek željeli, neki iz te lađe iskoće prije pristaništa, znači prije završetka srednjeg obrazovanja, a neki nažalost (iz skromnih obitelji, što možemo vidjeti i na televiziji) nikad na tu lađu ne stignu. Hvala Bogu, u našim krajevima to nije slučaj, jer koliko-toliko, manje više sve obitelji svojoj djeci mogu priuštiti bar neko srednje obrazovanje, a često i više od toga.

     Znači, nema razloga da se ne prisjetimo stare dobre uzrečice: Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba. To je i doba bezbrižnosti, o učenicima se brinu roditelju, bake, djedovi, učitelji, profesori, vjeroučitelji, župnici i svi ostali. Tada se sklapaju i prva prijateljstva, tada pomalo razmišljaju i o onome što bi mogli postati u životu. A na njima, na učenicima, je samo da uče. Eh, taj glagol UČITI!

     Učiti je za nekoga lako, za nekoga muka. Kako god bilo, svi su dužni ukrcati se u lađu zvanu škola, i s obale djetinjstva doploviti do obale zvane matura (bacalaureat). Na toj se je obali zvanoj matura (bacalaureat) puno mladih spotaknulo i nikako dalje.

     Mature prošlih godina bile su veliki šokovi za sve koji nisu uspjeli položiti taj važan ispit. Tjednima se raspravljalo na televiziji, u novinama, u gradovima i selima o tome kako je katastrofalno to što se dogodilo, odnosno kako je školstvo u krizi, pa o uvođenju nadzornih kamera, pa teški testovi itd. Zapravo, to je samo ukazalo na stvarno stanje i realnu razinu znanja učenika koji završavanju srednju školu. I svi su se ponadali da će se izvući pouke i da će se ove godine stvari vratiti donekle u normalu pa će razina prolaznosti biti veća, odnosno da će učenici više učiti i postići one ocjene koje će im omogućiti prolaznost na maturi.

    Nažalost, i ove se je godine povijest ponovila pa smo upravo bili svjedocima još jedne katastrofalne mature, žalosne istine o neznanju. Sudeći i prema vrlo lošim rezultatima maturanata srednjoškolaca Dvojezične gimnazije u Karaševu, ne možemo se čak ni ljutiti već biti žalosni i zabrinuti. Slabi rezultati na ispitu podjednako pogađaju i zabrinjavaju i učenike, i profesore, i same obitelji učenika.

    Kako je moguće da u jesenkom roku maturu položi samo jedan maturant? Da li je krivac samo školski sustav ili je očit manjak volje za učenjem? Zapravo pitamo se koje su trajna znanja s kojima učenici izlaze iz školskih klupa? Sigurno je da bi svi trebali znati određenu razinu matematike, svladati bar jedan svjetski jezik i dobro se pismeno i usmeno izražavati na materinskom (u našem slučaju na hrvatskom) ali i rumunjskom) jeziku. No ako pogledamo na vrlo loše rezultate, očito je da veliki broj maturanata nema čak ni tu, barem prolaznu, razinu znanja.

    S druge strane, kako to da oni koji se odluče otići u Ričicu u srednje škole, manje više svi uspješno polože maturu, s vrlo dobrim rezultatima, a oni koji ostaju u našoj gimnaziji stoje vrlo loše s prolazom?

    Iako smo relativno mala sredina dosta je mladih iz naših mjesta završilo fakultete, postdiplomske studije pa čak i doktorske studije. Imamo liječnike, inženjere, glazbenike, profesore, ekonomiste, pravnike, teologe itd. I ponosni smo što sve više mladih ljudi ima visoku razinu obrazovanja.

    Očito je da su oni puno više učili i uložili puno više truda. Istina, žalosna, je i to da se je godinama lako prolazilo (da ne kažemo kupovalo prolaz na maturi), da bi se onda veliki broj upisivao na fakultete uz plaćanje, čisto radi imidža. Pokazalo se da s tim skoro pa ništa se nije uspjelo postići. I tako se opet pokazalo da nema prolaza bez mukotrpnog učenja. Na sreću, opet počinje biti vrlo jasno da se znanja i prolazi na ispitima ne mogu kupiti novcem, autom ili nečim drugim.

    Mislim da bi na početku ove školske godine svi trebali biti svjesni da školska godina nije neko nužno zlo, već proces koji učenike, mlade ljude priprema za život, za buduće zanimanje. Svjesni toga trebaju biti i učitelji, i profesori koji imaju veliku odgovornost, jer budućnost ove zemlje sjedi u njihovim klupama. A svjesni trebaju biti i roditelji, koji moraju svojoj djeci pomoći u učenju i ponavljati im koliko je obrazovanje bitno.

Maria Laţchici