Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

U organizaciji Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj u subotu 30. studenog upriličen je u Središnjem Sjedištu iz Karaševa tradicionalni susret sedamdesetogodišnjaka iz karaševske zajednice, na kojemu se ovaj put okupila generacija rođena 1943. godine.

     Ovo je sedma godina zaredom otkako krovna organizacija Hrvata u Rumunjskoj organizira u svom sjedištu iz Karaševa susrete osoba treće životne dobi, odnosno najmudrijih naših sumještana. Ovakvi susreti omogućavaju i potiču generacijsku solidarnost i zajedništvo, što je bilo vidljivo i prilikom druženja ove generacije. Upriličeno druženje bilo je ujedno i jedno veliko hvala prisutnim osobama za rad i trud kojega su tijekom života uložili kako bi svim nadolazećim generacijama bilo bolje.

     Sve je započelo 2007. kad je generacija iz Karaševa koja je tada ispunila 65 godine iskazala želju da se sastane u zgradi Zajedništva Hrvata. Inicijator tog prvog sastanka bio je Ivan Radan, koji se i za vrijeme druženja pobrinuo održati ugodnu i veselu atmosferu. Sljedeće godine je bila pozvana generacija sedamdesetogodišnjaka iz cijele karaševske zajednice i ovakvi susreti su postali danas lijepa tradicija.

     Na ovaj tradicionalni susret odazvale su se osobe iz svih naših karaševskih sela. Slavljenici su se najprije okupili u zgradi Zajedništva Hrvata, a zatim su svi zajedno otišli u crkvu Marijina uznesenja i pozorno pratili Svetu misu koju je u njihovu čast celebrirao karaševski župnik, vlč. Ðuređ Katić. U nadahnutoj propovijedi, vlč. Katić je, između ostalog, pozvao sve prisutne da i dalje ostanu vjerni Bogu te da se još dugi niz godina raduju u životu, sreći i zdravlju zajedno sa svojim najmilijima.

Nakon Svete mise, sedamdesetogodišnjaci su se vratili u Zajedništvo Hrvata gdje su se s posebnom nostalgijom sjetili prošlih vremena, dana provedenih u školskim klupama, dobrih i loših stvari. Goste je u dvorani Amfiteatar najprije pozdravio prof. Radan, predsjednik ZHR-a, čestitavši svima koji su ove godine ispunili sedamdeset godine: “To su sedamdeset lijepe godine. U dokumenrtarcu kojega smo zajedno pogledali i u kojem ste vi glavni akteri, jako ste se lijepo podsjetili vašeg djetinstva, kako ste se školovali, čemu ste se radovali i čega ste se plašili, kako danas živite i kako mlade generacije sada žive. Sigurno, vaša godina rođenja je bila žalosna godina, godina kada je Hitler napao Stalingrad, a vaši djedovi ili očevi su padali kod Stalingrada. Bile su to siromašne poslijeratne godine, i sam se sjećam kako sam u ranom djetinstvu stalno imao neke opanke, cipele puno kasnije. Sve u svemu, i žalosno je prošlo, i radosno je prošlo, i prošle su tako sedamdeset godine. Svi zajedno smo izvrsno sačuvali naš jezik, našu tradicionalnu nošnju, naše običaje i ostavili mnogo toga iza nas u godinama od ranog djetinstva pa sve do danas. To je naše najveće blago i napomena mladim generacijama da smo stekli pravo na poštovanje i priznanje. Da nismo bili mi ili naši stari koji su bili prije nas, sigurno se ne bi bilo stiglo dovdje jer gdje nema prošlosti, nema ni budućnosti. Prošlost treba poštovati, a za budućnost se treba brinuti”. U ime organizatora slavljenicima su riječi pozdrava uputili Nicuşor Ifca i Ðuređ Hacegan, članovi Koordinacijskog odbora ZHR-a, a zatim su o nekim stvarima koje su im obilježile život govorili i sami gosti.

    Marija Vlasić iz Klokotiča bila je oduševljena atmosferom u Zajedništvu Hrvata: “Želim zahvaliti organizatorima za ovu lijepu priredbu i izvrstan doček. Ne mogu opisati koliko mi je ovdje drago, sve je izvrsno, od veselja, hrane, dočeka, muzike i, ukoliko sam na početku dvoumila da li doći ovamo, sad ću sigurno svakomu reći da se odazove kad bude pozvan proslaviti sedamdeset godine u Zajedništvu, zajedno sa svojim kolegama. Ja sam inače otprije poznavala sve svoje istogodišnjake, bilo da je riječ o mojim sumještanima iz Klokotiča, bilo da je riječ o onima iz drugih karaševskih mjesta, koje sam tijekom godina upoznala prilikom raznih programa, kirvaja, pješačenja u Radnu ili Ćiklovu.

    Opuštajuća i ugodna atmosfera, uz bogatu večeru i dobru muziku, trajala je za vrijeme cijelog ovog generacijskog druženja.

Ivan Dobra