Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Hrvatske manjine u Europi i rezultati zadnjega popisa stanovnika – stanje i perspektive

     Svake se godine u Zagrebu, u prostorijama Hrvatske matice iseljenika organizira po jedan stručni skup gdje se razmatra status, problematika i aktualnosti vezane uz hrvatske manjine u europskim državama.

    Tema ovogodišnjeg skupa okupila je 22. studenog čelne predstavnike organizacija hrvatskih manjina iz Crne Gore, Italije, Mađarske, Makedonije, Rumunjske, Slovačke, Slovenije i Srbije, kao i predstavnike nadležnih državnih tijela i institucija Republike Hrvatske. Analiziralo se aktualno demografsko stanje i prostorna razmještenost Hrvata u sudjelujućim europskim zemljama te poticala se rasprava među sudionicima, predstavnicima hrvatskih manjina i državnih tijela te institucija matičnoga naroda o mogućim programima i projektima koji bi doprinijeli rješavanju demografskih problema kroz poboljšanje društvenoga, političkoga, obrazovnoga, kulturnoga i ekonomskoga položaja hrvatskih manjinskih zajednica.

    „Iskustvo provedbe popisa stanovnika u Crnoj gori, Češkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Italiji i Austriji 2011. i 2012. godine važno je za utvrđivanje demografske strategije hrvatskih manjinskih zajednica i zato je ta tema izabrana za ovogodišnji 19. Forum hrvatskih manjina. Starenje stanovništva opći je trend kojim su u brojnim zemljama Europe zahvaćeni i većinski narodi. Ekonomska kriza potiće mlade na iseljavanje, što je posebice izraženo u istočnoeuropskim zemljama. Mobilnost mladih, preseljavanje u velike gradove i slaba mogućnost uspostave čvrstih veza s drugim pripadnicima vlastitog naroda također su razlozi zbog kojih su hrvatske zajednice u mnogim zemljama izložene jakoj prirodnoj asimilaciji“ – rekao je na početku svog izlaganja glavni izvjestitelj i moderator skupa dr. sc. Robert Skenderović, predsjednik Znanstvenog vijeća Hrvatskog instituta za povijest.

    U svom je izvješću, pored gore navedenih problema, profesor Milja Radan skrenuo pozornost na posebnosti zajednice hrvatske nacionalnosti iz Rumunjske koja je svoju sudbinu ovdje plela skoro 600 godina u očuvanju svog golog života, a u svom je suuživanju na ovim prostorima bilježila kad uspone, kad nagla brojna opadanja stanovništva prouzrokovano pojedinim ekonomskim, političkim te perspektivnim orijentacijama. Iako je do prve polovice 19. stoljeća naša zajednica brojala cca. 10 tisuća duša, s naglim padom u drugoj polovici na 7 tisuća, a potom, do današnjih dana, oscilirala između 6 i 7 tisuća, rezultat zadnjega popisa potvrđuje drastično smanjenje stanovništva hrvatskog življa.

    „Ako učinimo usporedbu s rezultatima pretposljednjeg popisa stanovništva, 2002., s posljednjim, 2011., konstatira se slijedeće: čist element hrvatskog stanovništa opao je od 6.993 pripadnika hrvatskog etnosa na 5.500, tj. sa 1.493 stanovnika hrvatskog etnosa manje, što predstavlja 21% brojnog opadanja. Što se pak tiče etničke čistine ona je ostala nepromijenjena u odnosu sa 2002. godinu, odnosno karaševski element ostao je nepromijenjen, što nameće uvjerenje da je nacionalna svijest konsolidirana. U tom smjeru važnu ulogu odigralo je Zajedništvo Hrvata, koje se oduprlo etničkom cijepanju na Hrvate i Karaševke. Mogući razlozi brojnog opadanja Hrvata u Rumunjskoj moramo potražiti u promjeni ekonomskih djelatnosti: ako do nedavno Hrvati ovoga kraja su smatrali da je brojna “čeljad” pravo bogatsvo i izvor blagostanja - danas brojna čeljad pretpostavlja i brojnije poteškoće oko njihova odgoja i priušćivanja materijalne sigurnosti. Drugi mogući razlog bio bi nedostatak radnih mjesta u zemlji te nesigurnost opstanka u sutrašnjici, kao i status lutalice diljem Europe i svijeta u potrazi za opstankom i srećom. Slijedeći mogući razlog svakako je nerentabilnost tradicionalnih zanimanja: poljodjelstvo, stoćarstvo i voćarstvo - što je mlade generacije sasvim odstranilo od vlastitih imanja, koja su napuštena i ne predstavljaju više nikakav interes“ – pokazuje se dalje u izvješću predsjednika ZHR.

    Na kraju 19. Foruma manjina sukladno temi o demografskim problemima u manjinskim zajednicama, kao i mogućnostima njihova rješavanja, a uzimajući u obzir dosadašnji stupanj i kvalitetu odnosa matične države i hrvatskih nacionalnih manjina u Europi, doneseni su sljedeći zaključci:

– Predlažemo da buduća suradnja osobito bude usmjerena na pružanje pomoći za poboljšanje društvenog, političkog i ekonomskog položaja hrvatskih manjinskih zajednica, jer su to temeljni preduvjeti njihova ostanka i opstanka.

– Predlažemo da se ulože napori u prepoznavanju specifičnosti svake hrvatske manjinske zajednice i prema tome radi strategija pružanja pomoći za smanjivanje demografskih problema, te da se prigodom bilateralnih susreta predstavnici institucija RH prethodno susretnu s predstavnicima hrvatskih manjina.

– Predlažemo da se strategija Republike Hrvatske usmjeri prema obrazovnom i kulturnom osnaživanju hrvatskih manjinskih zajednica. To je i najbolji način da se neizjašnjeni Hrvati ohrabre na javno izjašnjavanje pripadnosti hrvatskom narodu.

Daniel Lucacela