Arhiva articole Hrvatska grancica In memoriam |
IN MEMORIAM |
miercuri, 08 octombrie 2014 | |
Ožalošćena obitelj, rodove, kolege, prijatelji i brojni Karaševci ispratili su 11. kolovoza 2014. godine na posljednje počivalište doktora Martina Slovenskog Dugaliju, prvog liječnika porijeklom iz karaševskih seli.
Tužna pogrebna povorka je u podne toga dana krenula prema karaševskom groblju iz crkve Marijina uznesenja iz Karaševa, gdje je za preminologa održana kratka misa zadušnica.
Doktor
Martin Slovensky se je od malenih nogu otkinuo od svojih vršnjaka, od dječjih
igračaka i mladenačke radosti te je najprije otišao na školovanje u Oravicu, a
zatim u Temišvar, gdje je stekao doktorsko priznanje. Prvo mjesto doktorskog
zanata bilo mu je u Sokolovcu,, na dunavskoj klisuri, zatim u Staroj Moldavi,
na samoj granici Karaš-severinski županije, a nakon toga dolazi u staru bolnicu
u Ričicu, gdje ostaje do zaslužene mirovine.
Dolazak
u Ričicu, grad u neposrednoj blizini rodnoga mjesta, poistovjetili smo sa
čežnjom da se približi nama, svojima, da bude u središtu svojih ljudi. I tako
je i bilo. Za čitavo vrijeme obavljanja liječničkog zvanja u Ričici ispoljavao
je želju i stalnu dobru volju slušati, liječiti i brinuti sve one koji su mu to
tražili, a nerijetko su to bili naši ljudi, ljudi iz naše karaševske zajednice,
koji su mu se s povjerenjem i po naškim obraćivali jer su u njemu upoznali
upravo „našijenca“. Neizmjerno je volio naše ljude i bio osjetljiv na njihove
patnje, volio ih je kao što je volio rodno selo Karaševo, o čijim
ljepotama je svojedobno zanosno pisao,
kao što je volio brežuljak Kalvariju, u čijem je podnožju rođen i kamo mu je
kao djećaku pogled bio uprt svaki dan, ili kao što je volio rijeku Karaš, sa
svojom bistrom planinskom vodom.
Doktor
Martin Slovensky, prvi karaševski liječnik, bio je svjetla osoba, primjer i
uzor dobrote i vrline, vrednosti koje je stekao od ranog djetinstva pa sve do
zadnjeg dana. Njegova je posljedna velika želja bila da mu posmrtni ostaci budu
pokopani u groblju iz rodnoga mjesta jer je želio biti tu, s nama zajedno, svoj
među svojima, na starinji koju je volio i cijenio, kao što je cijelu našu
zajednicu volio i cijenio. Upravo zato nije nas prepustio same niti sad, već
nas je predao u dobre i sigurne ruke svojih potomaka, u ruke čitave plejade
liječnika poniknutih iz svoje otmjene obitelji, liječnici vrijedni imena
Slovensky.
Međutim,
pomoć doktora Slovenskog karaševskoj zajednici nije se sastojala samo u zanatu,
odnosno u pružanju liječničke pomoći našim ljudima. Kao široko obrazovana osoba
i istinski humanist pružio je svoje znanje i umjeće našem pionirskom i mladom
novinarstvu, radeći na početku zadnjega decenija prošloga stoljeća kao jedan od
prvih redaktora „Hrvatske grančice“. Njegovoj svastici Mileni naša publikacija
duguje najljepše napisan naslov jedne novine, a doktora Slovenskog s pravom
smatrano kumom imena naše novine. Zauvijek će zlatnim slovima ostati zapisani retci
u kojima je „kum Hrvatske grančice“ obrazlažio čitateljima zašto je uredništvo
izabrao upravo naslov „Hrvatska grančica“: „Budući da je stablo hrvatskoga roda
raširio svoje grane diljem svijeta, hrvatska je manjina u Rumunjskoj i sama
jedna od grančica tog stabla. Želja je naša da maslinova grančica anđela
Gabrijela, grančica blagovijesti, mira i radosti, koja je navjestila Kraljicu
Hrvata, Blaženu Djevicu Mariju, navijesti preko ovog glasila radost naše pisane
riječi karaševskoj zajednici“.
Uvijek
je brinuo o sudbini zajednice iz koje je potekao. Za svu svoju privrženost i
ljubav karaševski narod mu duguje zahvalnost, poštovanje i vječno sjećanje.
Neka mu bude laka karaševska zemlja,
koliko mu je drag bio karaševski narod.. Neka mu Bog grijehe oprosti, a dušu
uzme u raj nebeski! Prof. Milja Radan |
< Precedent | Urmator > |
---|