Početna arrow Hrvatska Grančica arrow ZAJEDNO U BOGU arrow Hrvatska grancica arrow Vjerske teme 
Arhiva članaka Hrvatska grancica Vjerske teme

ZAJEDNO U BOGU PDF Ispis E-mail
Thursday, 09 October 2014

Ne samo da naše tijelo proističe iz zajedništva nego i naše ideje.

Zajedništvo svi žele i svi trebaju, ali ga svi ne grade.

 

Treba postati svjestan da zajedništvo nije nešto što ‘pada s neba’, nego stvarnost koja nastaje iz ljudskog srca i koja se gradi ljudskim životom. Prva naša zajednica je naša obitelj. A poslije nje se širi drugo zajedništvo. Ljudi se ujedinjuju u zajednicu s velikim entuzijazmom, ali kad propadne  entuzijazam (on redovno ne traje dugo) počinje se živjeti realni život.

            Životna realnost producira ‘sretne’ i ‘nesretne’ ljude.

            Centar kršćanskog (crkvenog) zajedništva jest LJUBAV, BOG, ISUS KRIST. Na ovoj bazi ulazi se u zajedništvo, ovo je hrana i kriterij kršćanskog zajedništva. Sve drugo što je možda različito ne smije dovoditi u pitanje zajednicu : niti nacija, niti bogatatvo niti koji kakvu kulturu ima, niti ljepota niti ista drugo...sve to nas samo dijeli...i čini još različitijima.

            Ako bi različitosti ušle u sadržaj kršćanskog jedinstva istopilo bi se jedinstvo. A to se vjerojatno dogodilo u kršćanstvu. Kulturna i narodna baza  kršćanskog jedinstva postala je nažalost “bitnost”  i tako razdijelila kršćane. Kulture i običaji su razdvojili one iste vjere. Svi smo željni jedinstva, zajedništva, ali je također malo graditelja tog zajedništva. Dobiva se dojam da ga očekujemo kao manu s neba, da se dogodi čudesno bez nas.

            Ono se čudesno ipak ne događa. Njega strpljiva i plemenita srca stvaraju. Potrebno je jako puno ljubavi i strpljenja za izgradnju zajedništva. Zajedništvo ljubavi nije nešto što je dano i što treba samo čuvati. To je stvarnost koju treba živjeti i razvijati. Zajedništvo ljubavi zahtjeva trajno nastojanje i trajno obraćenje. Kao što u nama postoji nagon za zajedništvom postoji u nama i nešto što nas izdvaja od zajedništva, a to je individualizam i zlo.

            Iz baze zajedništva određuje se i pedagogija unutar istog zajedništva. Kršćanstvu je baza ljubav, zato mu je i pedagogija ljubav. A zar je moguća istinska pedagogija (odgoj) bez ljubavi? Pedagogija bez ljubavi je više dresura, i ne dopire do dubine ljudskog srca, ljudskog bića. Samo ljubav prodire do ljudske dubine. Pedagogija bez ljubavi je kao tijelo bez duše.

            Kriterij zajedništva, zemaljskog i nebeskog jest ljubav. Ako netko ne ljubi ovdje na zemlji neće ljubiti ni u vječnosti. I tko god ima iskustvo ljubavi taj ima iskustvo vječnosti Božje. Vječnost je bratstvo i prijateljstvo. Zato smo sad tu da se ‘naučimo’ bratstvu, da se oslobodimo svega što smeta uspostavljanju pravoga bratstva i prijateljstva.

            Nitko nije isključen iz bratstva, ali se svatko sam može isključiti. I to je čovjekova vlastita osuda. Sam sebe osudi. Ključ bratstva i prijateljstva pa i neprijateljstva je u nama.

            Svi smo pozvani da jedni druge ljubimo. Nije vlast i politika ta koja veže i razrješuje međusobnost i zajednistvo. To je ljubav. Što ljubav sjedini ovdje bit će sjedinjeno i u vječnosti, a što mržnja razjedini ovdje bit će razjedinjeno i u vječnosti. Bog je prisutan tamo gdje je zajedništvo bratstva i ljubavi. Ovo je i objava cijele Biblije: ljudi koji su živjeli bratstvo doživjeli su i živoga Boga.

Dr. theol. Davor Lucacela 

 
« Prethodna   Slijedeća »

FrontPage