Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

U prošlom smo članku govorili o znanju stranih jezika i o prednostima pri zapošljavanju ukoliko dobro govorimo barem jedan veliki svjetski jezik.

Nastavljamo pisati o prednostima poznavanja jezika, no ovaj ćemo put govoriti o našem materinskom, hrvatskom jeziku. Nastojimo rasvjetliti neke aspekte o tome koliko poznajemo svoj materinski jezik, u našoj arhaičnoj varijanti kao i u književnoj varijanti.

            Najmanje polovica svjetskog stanovništva je dvojezična ili višejezična, tj. govore dva ili više jezika. U svakodnevnom životu sve više Europljana susreće se sa stranim jezicima. U tom kontekstu, sve se više javlja  potreba za stvaranjem većeg interesa za jezicima među europskim građanima.

            Idemo pokušati objasniti na početku što je to uopće dvojezičnost ili bilingvizam. Razni ljudi termin bilingvizam definiraju različito. Dok za neke bilingvizam predstavlja podjednaku sposobnost komuniciranja na dva jezika, za druge on znači sposobnost (pojedinca, skupine) da komunicira na dva jezika.

            Postoje različite teorije kako dijete najbolje “učiti” da istovremeno koristi dva jezika. Mnogi se znanstvenici slažu da će dijete koje je istovremeno izloženo dvama jezicima u ranoj životnoj dobi prirodno naučiti (služiti se njima) koristiti oba jezika. Također, za očekivati je da će djeca prolaziti kroz periode miješanja oba jezika, te posuđivanja rječnika (riječi) iz drugog jezika kako bi izrazili neke svoje ideje, a ponekad će se to dogoditi i u istoj rečenici.

            Djeca ne moraju biti podjednako vješta u oba jezika. Dok jedan od njih bolje upotrebljavaju, drugi možda bolje razumiju, odnosno dok su u jednom aktivni govornici, u drugom su pasivni. Ukoliko mu se drugi jezik “predstavi” u kasnijoj predškolskoj dobi, u vrijeme kada je dijete već usvojilo i ovladalo osnovama prvog jezika mogu nastati problemi.

            Mi, kao nacionalna manjina, spadamo u ovu skupinu stanovništva koja je dvojezična. Znači, od malih nogu usvajamo dva jezika. Materinski, koji učimo i govorimo u kući, u našim mjestima, i ovaj drugi, službeni, rumunjski. S rumunjskim se službeno susrećemo u vrtiću, ali u stvarnosti zapravo puno ranije, preko televizije, dječjih novina itd.

            Upravo tu želimo skrenuti pozornost na opasnost prečestog posezanja za rumunjskim riječima. U školi, na društvenim mrežama (pogotovo na Facebooku), ali i u svakodnevnom životu, pažljivi će slušatelj brzo shvatiti da nekako previše koristimo ne samo rumunjske riječi već i cijele rečenice. Čak i onda kada  dobro znamo kako to možemo reći na vlastitom materinskom jeziku. Sasvim je normalno da možda nećemo znati to reći na književnom hrvatskom jeziku (koji uostalom učimo i koristimo u školi), no sigurni smo da ćemo barem osamdeset posto znati reći na našem karaševskom narječju. Odrasli i starije osobe tako i govore, no učenici i mladi nešto manje.

            Moramo spomenuti da su za nas važna oba jezika, i materinski i službeni. Ali nismo skloni mišljenju da bi jedan bio prestižniji od drugog. I ne trebamo koristiti  više jednog, a na uštrb drugog.  Znamo da su jezici živi organizam,  da su stalno u kontaktu jedni s drugima i utječu jedni na druge na razne načine.

            Pametno je i korisno za nas da čuvamo i njegujemo naš materinski jezik, koji je za nas prednost, jer smo mi dvojezična sredina. A dvojezičnost nosi sa sobom mnoge prednosti: to čini učenje ostalih stranih jezika lakšim, proširuje proces razmišljanja i njeguje kontakte s drugim ljudima i njihovim kulturama.

            I kao što smo naglasili u prijašnjem članku o prednosti poznavanja stranih jezika, i ovdje podsjećamo da dvojezičnost i višejezičnost imaju za posljedicu i ekonomske prednosti: radna mjesta su lakše dostupna onima koji govore nekoliko jezika, dok višejezične tvrtke imaju bolju konkurentsku prednost od jednojezičnih.

            Znači, nastojmo očuvati i njegovati naš materinski jezik kako bismo ga prenijeli budućim generacijama, kojima će, kao i nama biti lakše učiti druge strane jezike. Vidimo konkretan primjer naših ljudi koju su odlazili na privremeni rad u Republiku Hrvatsku, a kasnije u Austriju. Tamo su se mnogi susreli sa gradišćanskohrvatskim i bilo im je puno lakše. A našim je ljudima lakše usvajati i njemački jezik. Jer od malih nogu znaju dva jezika.

            Da, ponekad nam je možda teško sjetiti se neke riječi na našem materinskom, arhaičnom narječju, ali tada upitajmo naše roditelje ili bake i djedove, oni su živa enciklopedija i sigurno će nam u tome pomoći. I razvijajmo kod učenika i mladih naviku govorenja materinskog jezika, jer to će im kasnije, pri učenju stranih jezika itekako pomoći. Znanstevno je dokazano.

Maria Laţchici