Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Osnovna škola Lupak je 25. studenoga, bila domaćin

drugog godišnjeg sastanka pedagoškog kruga.

Na tom su sastanku sudjelovale metodičke komisije učitelja škola gornjega područja grada Ričice te ostalim  podređenim školama iz općine Lupak, Gorulja, Doknjača i Trnova.

            Putem ovakvih aktivnosti, ovisno o zadanoj temi, učitelji imaju priliku razmjeniti svoja iskustva sa svojim kolegama iz drugih škola te primijeniti usvojene informacije u daljnim nastavama. Svjesni važnosti ovakvog događaja, organizatori su se potrudili da svim sudionicima ovog stručnog skupa stvore ugodnu radnu atmosferu. U otvaranju sastanka, učitelji domaće škole su priredili, zajedno sa svojim  učenicima od prvog do četvrtog razreda, jednu scenetu u kojoj su uprizorili stihove o dolasku jeseni rumunjskog pjesnika Georgea Topârceanua. Na kraju izvedbe, ravnateljica lupačke škole, Florica Lupu, pohvalila je mlade protagoniste za izvedbu scenete na rumunjskom jeziku, jezik čiji dodir naša djeca osjete tek u vrtiću, a onda kasnije, u školi, počinju ga bolje razumijeti.

            „Krenuli smo od definicije psihologa Roberta K. Coopera koji kaže da je emocionalna inteligencija sposobnost da osjetimo, razumijemo i uspješno primijenimo moć i mogućnost emocija kao izvora energije, informacija, kreativnosti, povjerenja i bliskosti.“ – objasnila nam je učiteljica Meda Ephard. „Svi su naši radni sastanci korisni za nas učitelje – nastavit će ona kada smo je zapitali o važnosti ovog pedagoškog kruga – ali mišljenja sam da bi bolje bilo da ovakvi sastanci budu češći tijekom godine, ali i nešto manji po opsegu radi organizacijskih poteškoća koje izazivaju veliki skupovi, kao ovaj naš današnji.“

            Iz nastavničke perspektive, Marija Muselin, jedna od učiteljica lupačke škole, mišljenja je da ljubav prema djeci je ključni faktor u izazivanju njihove radosti i sreće: „Ja sam na početku ovog skupa rekla nekoliko riječi o našoj djeci iz karaševskih sela naše općine, jer ih sve dobro poznajem. Primjetila sam da naša djeca rado dolaze u školu ako i mi učitelji radosni dolazimo na svoja radna mjesta i ako sve što radimo s njima zajedno, radimo iz srca.“

            „Pored učitelja, na skupu su bile pozvane i dvije gospođe psiholog, koje su nam dale da popunimo neke testove – rekla nam je učiteljica vodničke osnovne škole Marija Vlasić – iz kojih smo mogli da iznađemo da sreća dolazi i od nas učitelja, a tek tada kada smo sretni možemo jako dobro surađivati s našom djecom. Kad voliš djecu uvijek vidiš da li su ona sretna ili ne. Ako jedno dijete mirno stoji u svojoj klupi ne znači da je ono sretno, već je moguće da ima kojekakve probleme i ne može da ih iskaže – nema hrabrosti ili naprosto nema kome da ih iskaže. Mi, učitelji smo tu da otkrijemo te probleme. Ali za to moraš imati poziv, jer ako toga nemaš teško možeš da dobro odradiš ovaj učiteljski zanat. Ima i mnogo stvari što naučiš u školi. Ja dobro pamtim „pedagoške principe“ iz 12. razreda pedagoške škole. Jedan od njih je glasio ovako: oslonite se na pozitivne elemente djeteta kako biste uklonili one negativne! Ja sam to naučila tada napamet, ali nisam tada i shvatila što to uistinu znači. Ako vidim danas, na primjer, da je neko dijete dobro napisao svoju kućnu zadaću, pohvalim ga i  sutra primjetim da je njegova zadaća još bolja. Ako pak vidim da je netko od mojih učenika manje spretno odradio svoju zadaću, hrabrim ga, velim mu da će bolje biti sljedećeg puta. Ne skočim odmah da ga korim zbog toga, jer je on za tu zadaću radio kod kuće. Da li je tome posvetio 10 minuta ili pola sata, moram mu pohvaliti trud.“

            Bez obzira gdje i kako se odvijaju, svi učitelji ocjenjuju ovakvi stručni sastanci dobrodošlima. Iako se ne zna u kojoj je mjeri, zapravo, utjecao ovaj pedagoški krug  na profesionalni razvoj svojih sudionika, znamo, ipak, da ih je podsjetio najvrednije ljudske osobine – ljubavi.

            A ljubav je pokretač svega dobrog i plemenitog u životu...

Daniel Lucacela