Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Oblačimo ju, pišemo o njoj i istražujemo ju više nego ikad. Međutim, u gradovima nitko više nije važan, svi smo samo broj i masa bez lica.

            Kada se pita majku koliko ima djece, ona odmah krene: imamo Ivana, Petra, Mariju, Martu... za majku oni nisu broj nego osobe! To je poruka Dobroga Pastira: “ja poznajem svoje ovce i one poznaju mene.”

            Evropa je prije 1800 godina imala svoje “Bogove”. Nijemci svoje, Rumunji svoje, Slaveni svoje. Međutim, kad u Evropu stiže kršćanstvo, svi oni ostavljaju svoje “Bogove” i uzimaju Isusa Krista. Zašto? Baš zato jer Krist vrednuje osobu. Njezinu kulturu, tradiciju, obitelj, majčinstvo i očinstvo, glazbu i sliku, povijest i budućnost, smrt i viječni život... od toga trenutka se Evropa razvija sve do danas u najciviliziraniji i najrazvijeniji dio svjeta! I danas vodi...jer je stvorila uvjete da osoba, obitelj da sve od sebe!

            Danas, kada se pomalo govori o zastarjeloj Evropi, kontinenetu bez djece, bez vjere i s velikim razlikama između bogatih i siromašnih, se mora koristiti isti lijek! A to je vjera u onoga Krista Pastira komu su svi jednako važni! Nema drugoga puta!

            Jedan kratki primjer. Ima skoro već deset godina da u Evropi više nitko ne govori da Boga nema (berem oni koji imaju malko knjigu i pamet). Svi počinju govoriti da vjeruju na svoj način, da traže, ali da nemaju iskustvo susreta s Njim. Zašto takva promjena nakon komunističkog ateizma koji je definitivno odbacivao Boga? Zato jer nitko ne voli da mu se kaže da nije osoba, da nije čovjek, da je samo biološka slučajnost, da su njegova djeca “majmunje” koji zbog evolucije govore... Ma koliko čovjek bio nevjeran, on ima iskustvo OSOBE i SVETOGA MJESTA. Vidi i on da je mjesto gdje je prvi put poljubio djevojku koja mu je postala žena posebno mjesto...rado odlaze tamo...mada nije u žvotu bio u Mariji Radni, on ipak vidi da su neka mjesta posebna... kao što je kuća u kojoj si se rodio, kao što je prijatelj, kao što je dobročinitelj!

            Čovjek dakle mora biti svjestan i svoje duhovne duše. Ako nije, onda to u životu jako boli...čovjek se izgubi! Ne samo Isus nego smo i mi Dobri Pastiri jedni za druge.

            Samo oni koji se poznaju i zajedno žive kulturu i vjeru, samo oni imaju DOMOVINU! Moje selo! Moj sokak! Moja Crkva! Ovi drugi u gradovima imaju samo “pašnjake” samo polje na kojemu pasu kakon ovce! Onda se čudi da se krade, zatvaraju fabrike i gradovi izgledaju isto kao prije 20 godina! Da! Jer ih nitko ne voli, nego iskorištava.

            Isus kaže da je to razlika između pastira i onoga koji samo čeka da pokupi dnevnicu: svijest da smo svi pred Bogom jednako vrijedni i ljubljeni!