Arhiva articole Hrvatska grancica Teme religioase |
DOBRI PASTIR |
marti, 26 mai 2015 | |
Svi mi danas živimo u vremenu kada se jako vrednuje osoba.
Oblačimo ju, pišemo o njoj i
istražujemo ju više nego ikad. Međutim, u gradovima nitko više nije važan, svi
smo samo broj i masa bez lica.
Kada
se pita majku koliko ima djece, ona odmah krene: imamo Ivana, Petra, Mariju,
Martu... za majku oni nisu broj nego osobe! To je poruka Dobroga Pastira: “ja
poznajem svoje ovce i one poznaju mene.”
Evropa
je prije 1800 godina imala svoje “Bogove”. Nijemci svoje, Rumunji svoje,
Slaveni svoje. Međutim, kad u Evropu stiže kršćanstvo, svi oni ostavljaju svoje
“Bogove” i uzimaju Isusa Krista. Zašto? Baš zato jer Krist vrednuje osobu.
Njezinu kulturu, tradiciju, obitelj, majčinstvo i očinstvo, glazbu i sliku,
povijest i budućnost, smrt i viječni život... od toga trenutka se Evropa
razvija sve do danas u najciviliziraniji i najrazvijeniji dio svjeta! I danas
vodi...jer je stvorila uvjete da osoba, obitelj da sve od sebe!
Danas,
kada se pomalo govori o zastarjeloj Evropi, kontinenetu bez djece, bez vjere i
s velikim razlikama između bogatih i siromašnih, se mora koristiti isti lijek!
A to je vjera u onoga Krista Pastira komu su svi jednako važni! Nema drugoga
puta!
Jedan
kratki primjer. Ima skoro već deset godina da u Evropi više nitko ne govori da
Boga nema (berem oni koji imaju malko knjigu i pamet). Svi počinju govoriti da
vjeruju na svoj način, da traže, ali da nemaju iskustvo susreta s Njim. Zašto
takva promjena nakon komunističkog ateizma koji je definitivno odbacivao Boga?
Zato jer nitko ne voli da mu se kaže da nije osoba, da nije čovjek, da je samo
biološka slučajnost, da su njegova djeca “majmunje” koji zbog evolucije
govore... Ma koliko čovjek bio nevjeran, on ima iskustvo OSOBE i SVETOGA
MJESTA. Vidi i on da je mjesto gdje je prvi put poljubio djevojku koja mu je
postala žena posebno mjesto...rado odlaze tamo...mada nije u žvotu bio u Mariji
Radni, on ipak vidi da su neka mjesta posebna... kao što je kuća u kojoj si se
rodio, kao što je prijatelj, kao što je dobročinitelj!
Čovjek
dakle mora biti svjestan i svoje duhovne duše. Ako nije, onda to u životu jako
boli...čovjek se izgubi! Ne samo Isus nego smo i mi Dobri Pastiri jedni za
druge.
Samo
oni koji se poznaju i zajedno žive kulturu i vjeru, samo oni imaju DOMOVINU!
Moje selo! Moj sokak! Moja Crkva! Ovi drugi u gradovima imaju samo “pašnjake”
samo polje na kojemu pasu kakon ovce! Onda se čudi da se krade, zatvaraju
fabrike i gradovi izgledaju isto kao prije 20 godina! Da! Jer ih nitko ne voli,
nego iskorištava.
Isus
kaže da je to razlika između pastira i onoga koji samo čeka da pokupi dnevnicu:
svijest da smo svi pred Bogom jednako vrijedni i ljubljeni!
Dr. theol. Davor Lucacela
|
< Precedent | Urmator > |
---|