Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Koja je ljubav danas vrijedna povjerenja? S čime usporediti bezgraničnu ljubav

nego s ljubavlju Oca, Sina i Duha Svetoga.

            Sjećam se kad smo bili djeca, pa bi razgovarali o nekoj tajni, puno puta bi nas pitali: otkla znaš će baš tako? ...a mi bi ( mada nismo znali objasniti) odgovorili s ponosom i povjerenjem: Tata mi je rekal! Mama mi je rekla!

Isto tako i Sveto Trosjtvo pokazuje i svijetli svaku našu životnu istinu i tajnu. Sve što znamo i jesmo je od Boga.

            Svetkovina Svetoga Trojstva je povjerenje u ljubav Boga koji se svijetu približava na tri načina: kao otac koji čini sve ( za nas), kao sin i brat koji daje život za nas, i kao Duh kojega nam se daje u djetinstvu (sedam godine odoma) da bi čvrsto stajali na nogama kad hodamo teškim putevima ovoga svijeta.

            Kaže se da pošten muž nikad nela da kaže svojoj ženi: -Ja sam ti put, istina i snaga...jer evo što je čovjek...danas grešan, sutra bolestan, prekosutra ga nema...nego la da joj pokaže prema Bogu koji jedini ima zadnju riječ u povijesti i u našem životu. Moramo po Bogu a ne po svojoj glavi biti: oćinski skrojeni i krotki, sinovski vjerni jedni drugima, i imati duh za zajedništvo, a ne za egoizam. Dakle neuspjelo, propalo zajedništvo ili ženidba je zapravo propala osoba. Jedna žena kod nas  je uvijek znala spomenuti i pohvaliti pokojnog Velečasnog Hustika: “Tej kad god je čul prostiju, je zaklopil oči i te učinil da propadneš uzemlju od sramote bez da ti kaže ništa”, a za jednog drugog mojega prijatelja : “ ovej je kleti lošan človik”

            Kad gledamo iz ugla ljubavi i zajedništva na naš Banat, onda ni ne treba biti previše  pametan da bi se vidjelo zašto propada vjera u nekim mjestima. Kaže jedan svećenik da je čak i bolje da propadne vjera koja se ne oslanja na ljubav...da bi se mogla roditi nova vjera koja poštuje i čovjeka i Boga. Kaže se za Nijemce u Banatu da su na početku bili jako složni. Kakon mi Hrvati, zajedno su si napravili domove, komandu, Dom kulture i tako dalje...Međutim, kad su se obogatili, počeli su da se dijele: na velike paore koji su imali zemlju, na intelektualce i gospodu i na siromašne koji su bili najavnici. Skoro nesu više govorili jedni s drugima samo sa svojim društvom. Bilo je potrebno da dođe komunizam i teška deporta-cija u Rusiju i Bărăgan, da im se uzme sve... tek tada su se ponovo našli kao osobe...kao braća i sestre...

            Trojstvo našega Boga traži i od nas pluralizam u ljubavi. Svijet se miješa i uskoro nela da bude moguće da ne voliš stranca jer stranac ti je komšija, profesor, zet, kolega... Svi su ljudi Sinovi Božji!

            Jedino je čovjek na zemlji slika Božija. Dakle Božja ljubav u trojstvu je i naša životna istina. Kaže se da čovjet pokušava biti kao i Bog u kojega vjeruje. Jedni su samo lijepa ideja (neki put lam da uradim ovo ili ono) , jedni su svemogući ( koji je kakon ja), a drugi su ljubav i poniznost (kao otac, kao majka, kao dijete).