Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Koliko li smo puta čuli kako naša  rumunjska nogometna reprezentacija 

igra sudbonosnu ili povijesnu utakmicu.

            Igrači su se znali i šaliti da su se naigrali tih tzv. „povijesnih utakmica“. Očito je taj pritisak o važnosti nekoga događaja nešto tipično za nas male nacije i države. Njemačka na primjer, rijetko igra takve „teške utakmice“. Oni igraju i pobjeđuju bez bremena na leđima, da će propasti svijet ako se ne pobijedi.

            Isto takav divan osjećaj smo imali u Jimboliji dok smo gledali utakmicu Croatie Clocotici sa Jimboliom. Divan susret, jedanajsti po redu. Večer počinje s kratkim spomenom na pokojnoga Nikolu Vatava... Obje reprezentacije na kraju, međusobno, dijele poklone i uživaju u glazbi. Prisutni su mladež, općina Jimbolia, novinari ZHR-a, svećenik i oni koji su bilo čime doprinijeli da susret bude moguć. Svi se na kraju zahvaljuju i žele ponovni susret!

U politici kao u velikom nogometu

            Svjedoci smo u Karaševu kako jedna politička utakmica završava s dva različita rezultata. Slušamo od vodećih političara u naši sedam sela, kako su na primjer sjednice u kojemu je vodstvo ZHR-a srušilo Koordinacijski odbor, nešto apsolutno važno za našu zajednicu. Također i za nedavno održani kongres u Karaševu, čujemo da je zapravo to sudbonosno, povijesno, neophodno itd. U takvome je ozračju onda teško govoriti o onome koji ima pravo...isto kao što bi bilo teško prigovoriti bilo što prof. Radanu nakon toliko godina bavljenja kulturom ili mladome zastupniku Slobodanu o svemu onome što želi napraviti za našu mladež i zajednicu.

Srditi na luđe ili na ono što rade?

            Pitanje je drugo...kako smo stigli ovde? Ili...jesmo li od naroda dobili mandat (bilo zastupnika, bilo predsjednika ZHR-a) za ovakve stvari ili da budemo primjer mira i sloge...a da ne kažem da budemo oni koji unose NADU u ova vremena kad se svi bodu kakon ovnove i pojavljaju prstam!

            Odlika je demokracije sloboda, a ne pritisak i svađe! Siguran sam da je narod, OPET nametnutim teretom “sudbonosne utakmice” ili teretom odgovornosti za opstanak Karaševaka, škola, nogometa, folklora, sjedišta ZHR-a ili ja znam kojega vraga,  izlazio na birališta. I kod jeni i kod drugi. A na tim biralištima, to je sigurno, uglavnom se glasovalo po navijačkome stilu i po službenoj dužnosti. Bilo bi svakako zanimljivo vidjeti kakvi bi rezultati izbora bili da, na primjer, na izbore nisu mogli izlaziti zaposlenici ZHR ili prijatelji Slobodana ili oni srditi na ovoga ili onoga, nego obični svijet iz svih sedam sela, koji nije vezan službom i poslom ili po stranačkome načelu, koji bi onda bil rezultat???

Kršćanski stav prema politici

            Najljepše mi je onda kad jedan ili drugi govore da “Popove” ne bi trebali da se mešaju u politiku. Međutim, izgleda da se je ovej put tako “skrkljalo” če baš la da bude nevolja za popove da odvežu...jer...izgleda da opet samo sud u Ričici zna istinu... a naša krsćanska duša?  I pored svega ovoga imamo još jednu organizaciju na lupačkoj strani koja ima svoj put...evo zato ne Popovski nego karaševski pitam...jesmo li sad lepi??

            Jedan od prvih tragova politike u Starom Zavjetu je kad Mojsije dobiva deset zapovijedi i PITA NAROD što misli...a narod odgovara DA! To je prvi oblik onoga što danas zovemo referendum i jedina garancija da se ide istom stazom! Čak i po pustinji! Druga politička forma viđena u Bibliji je VANJSKA POLITIKA. U toku rata, da, prijatelji moji, baš u toku rata, ide prorok tuđoj, protivničkoj vojsci da izlječi kralja (dušmanina) jer je obolio. Na kraju se  tako sprječava rat i krvoproliće!

            Nadam se da ovi primje-ri Popovske politike ne trebaju pojašnjenje i da će se i naši ljudi naći za istim stolom dijaloga, ne zbog sebe, nego zbog karaševskog naroda, koji se kroz povijest nikad ne osramotil, da ono što rade - narodu bude na ponos i na dobro!