Home arrow Hrvatska grancica arrow Literatura arrow PRVI KARAŠEVSKI UC ITELJI arrow Hrvatska grancica arrow Literatura 
Arhiva articole Hrvatska grancica Literatura

PRVI KARAŠEVSKI UC ITELJI PDF Imprimare E-mail
vineri, 02 octombrie 2015

Povjesničarka Castilia Manea-Grgin objavljuje u Zagrebu 2012. godine knjigu Povijest karaševskih Hrvata u rumunjskom Banatu (16.-18. stoljeće).

           

            Knjiga je zapravo doktorska dizertacija spomenute autorice, obranjena na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 2004., na Odsjeku za povijest. Autorica je podrijetlom iz Rumunjske, no već dugo godina živi i radi u Zagrebu. Od 1. ožujka 1998. radi na Institutu “Ivo Pilar” u Zagrebu, a u rujnu 2011. postala je naslovna docentica na Odsjeku za romanistiku Filozofskog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

img_20150818_140334.gif

            Do sada je objavila deset izvornih znanstvenih, jedan pregledni znanstveni i dva stručna rada, uglavnom u časopisima ili međunarodnim publikacijama, te 101 natuknicu u “Hrvatskoj enciklopediji”. Kao autorica je prezentirala ukupno dvanaest radova na znanstvenim skupovima, od toga devet na međunarodnim skupovima, uglavnom u inozemstvu.

           Knjiga Povijest karaševskih Hrvata u rumunjskom Banatu sadrži pet opširnih poglavlja, osim uvodnog dijela, zaključka, priloga i popisa izvora i literature. Autorica posvjećuje veliko dio ove knjige zadnjem poglavlju Proces opismenjavanja i nastanak lokalne inteligencije kod karaševskih Hrvata u 18. stoljeću. U ovom poglavlju autorica govori o počecima školstva u našim krajevima koje je  povezano s prisutnošću isusovaca, te navodi podatke o izgradnji prve škole u Karaševu i prvom domaćem učitelju, Luki Katiću, zatim o školama u drugim mjestima koje su također dobile domaće učitelje. Osim slijeda karaševskih učitelja, istražen je i njihov materijalni i  društveni status, izgradnja školskih zgrada, podaci o učenicima, školskim predmetima, udžbenicima i slično o kojima ima više informacija od početka školskih reformi u cijeloj Monarhiji 1774. godine.

             Ondje uz crkvu, prvu školu u Karaševu osnovao je otac Mihovil Lovinić koji je u Karaševu djelovao od 1726. do 1730. godine, gdje je svakodnevno poučavao djecu. U to vrijeme, odnosno 1726. počele su se voditi i matice krštenih, vjenčanih i umrlih koje su se do danas očuvale u župnom arhivu. Tako saznajemo da je u Karaševu  istodobno bio i poseban učitelj, Ludimagister, Ivan Brozović, nepoznata podrijetla. Brozovićevo mjesto preuzeo je iste godine petnaestogišnjak, Ivan Segaučić, podrijetlom iz Dalmacije, koji je ostao na učiteljskoj službi 27 godina. Nakon što je Ivan Segaučić umro u siječnju 1757., novi karaševski učitelj postao je Luka Katić, prvi učitelj karaševskog podrijetla, koji se spominje na toj dužnosti od studenog 1758. do veljače 1766. godine. U kolovozu 1768. spominje se kao glavni učitelj i karaševac Petar Turna, koji je bio 26-godišnjak i koji je imao i najdulji staž, od 43 godine, među učiteljima karaševskih naselja u to vrijeme. Po rangu je drugi učitelj u Karaševu bio  26. godišnjak Marko Dobra, čije je mjesto preuzeo potkraj 1789. godine Ðuređ Turna.

421623_prerad.gif

              Druga, manja, karaševska mjesta dobila su učitelje tek 1780. godine. U Nermiđu i Jabalči su, također, od 1780-tih do početka 19. stoljeća učitelji bili mještani. Godine 1781. učitelj u Nermiđu bio je šesnaestogodišnjak Ðuređ Hacegan, koji je ostao na toj dužnosti sve do smrti u svibnju 1805. godine. Čini se da je paralelno objavljao i funkciju kneza Nermeta. Idući je učitelj u Nermiđu bio Nikola Hacegan. U Jabalči se 1781. spominje kao učitelj Ivan Ifka. On je na toj dužnosti ostao dugo, do listopada 1808., a idućeg mjeseca već je u mjestu novi učitelj Ivan Beul.

               Navedene škole, najvjerovatnije od drva ili sličnih netrajnih materijala, s vremenom su propale. Kasniji izvori, navode da je školske zgrade u Karaševu, Nermetu i Jabalči izgradila Carska komora, potkraj 18. i na početku 19. stoljeća. U Karaševu izgrađene su dvije školske zgrade. Gornja škola nalazila se na području crkve i župe i imala je dvorište, a druga školska zgrada nalazila se u donjem dijelu mjesta i imala je vrt.  Škola u Nermiđu izgrađena je 1790., a ona u Jabalči, tek 1818. godine.

           U sljedećem broju Grančice govorit ćemo i o školama u drugim karaševskim mjestima koje su također dobile domaće učitelje, o materijalnom i društvenom statusu učitelja i o učenicima karaševskih škola.

Lina Tincul

 
< Precedent   Urmator >