Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Izuzetna mi je radost da našu javnost izvjestim o posjeti Dr.sc. Vladimira Čavraka

koji je od 11.08 do -13.08 boravio u Jimboliji, Keči i Temišvaru.

            Velika nam je bila čast ugostiti sveučilišnog profesora iz Zagreba, iznimnog intelektualca, koji je zajedno sa suprugom Nadom odlučio proći nekadašnji “ put žita” , u potrazi za Hrvatima iz Banata koji su ovamo doselili iz  teritorije “Pokupske Opatije”. Odmah na početku želim reći da je naša zajednica u Jimboliji još uvjek pod preljepim dojmom kojega je ostavila obitelj Čavrak,  a to se ovih dana obnovilo jer je ovaj istraživački pohod već urodio člankom u lokalnim novinama, “Novom Sisačkom Listu”.

            Ono što je pravi majstor učinio za 3 dana, drugima bi trebalo 3 mjeseca. Profesor stiže 11-og navečer, nakon već obavljenih razgovora sa par preostalih hrvatskih  obitelji koje žive preko granice u Srbiji. Župnik ga čeka na graničnom prelazu. Kod nas Hrvata se dragi gost očekuje sa otvorenim vratima i domaćinom ispred kuće! To je gesta koju je župnik više puta doživeo u Domovini!

           Odmah nakon smještaja u hotelu sljedi kava i upoznavanje. Razgovor o motivaciji i tjeku posjete. Već se na početku vidi trud oko dokumentiranja iz pisanog slova o Hrvatima u Keči također i dobro pripremljeni plan rada. Sve iz ljubavi prema hrvatskim korjenima i kulturnoj ostavštini. Prvih pet minuta neznaš tko je profesor : Hrvat, Srbin, katolik, pravoslavac, protestant, samo vidiš da je pravi čovjek, Samarijanac.

            Nakon toga, na večeri smo za stolom razgovarali sa čelnicima raznih struktura u Jimboliji: načelnik grada Darius Postelnicu, direktor bolnice Boldur Augustin, profesor povijesti Detlef Strunk, poduzetnik Erwin Zappe, iz oblasti sporta profesori Josef i Renate Koch. Zamjena informacija o svim tim oblastima se brzo pretvara u divno davanje i primanje konkretnih savjeta za budućnost. Profesor predstavlja divan model “tampona” koji bi grad srednje veličine kao što je Jimbolia morao stvoriti da bi lakše prošao proces globaliziranja. Sklapaju se poznanstva i načelnik pokazuje spremnost suradnje za  buduće ideje zajedničkih evropskih projekata, vezanih za kulturnu baštinu. Moli profesora da pri tomu pomogne. Sretni idemo na počinak, a najsretniji profesor koji je učinio dobro djelo!

             Sutradan 12.08 ujutro posjetili smo crkvu Sv. Katarine u Keči. Kod samih vrata gospoda Nada se divi starim drvenim vratima, sa motivima koji se teško prepoznaju zbog gomilanja slojeva u farbanju. Valjalo bi očistiti i zaštititi divna vrata. Fasada već podsjeća na Pokuplje a unutra divna šahovnica krasi cjeli pod. Na zidu velika slika Ćirila i Metoda sa hrvatskim grbom. Također i križnji put sa hrvatskim natpisom. Podsjećamo profesora da se Sveta Misa služi trojezično i da Hrvati kolko ih ima uvijek budu na Misi. I kad nema župnika skupe se sami i mole. Prilazi nam gospođa Ana rođena Kečanka i kaže: “čula sam da divanite hrvatski pa sam došla pozdraviti”.  Ljepi osjećaj i pozdrav se pretvaraju u poziv njezinoj kući. Dok je vani 40 stupnja, Ana nudi najugodniji dio svoje kuće i lubenicu, a profesoru pravo blago-mali kofer sa starim obiteljskim slikama. (Nastavak u sljedećem broju)

Dr. theol. Davor Lucacela