Home arrow Hrvatska grancica arrow INTERVJU S KARDINALOM BOZANICEM, NADBISKUPOM ZAGREBAC KIM arrow Hrvatska grancica arrow Teme religioase 
Arhiva articole Hrvatska grancica Teme religioase

INTERVJU S KARDINALOM BOZANICEM, NADBISKUPOM ZAGREBAC KIM PDF Imprimare E-mail
miercuri, 07 octombrie 2015

Po završetku Svete mise u Jabalču, koju je u srijedu 9 rujna predvodio u suslavlju s mnoštvom svećenika hrvatskog porijekla iz Rumunjske, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić je drage volje pristao na razgovor i ljubazno nam je odgovorio na nekoliko pitanja.

           

            Pobožnost prema presvetoj bogorodici Mariji je ona koja je uvijek hranila naše vjernike, pa nek to traje i dalje jer je to garancija da ćemo ustrajati“, poručio je, između ostalom, kardinal Bozanić našoj zajednici, koju je pobliže upoznao u svetištu Marija Radna, gdje karaševski Hrvati tradicionalno hodočaste ali i prigodom obilaska karaševskih župa i mjesta.

img_5470.gif

            Uzoriti, Vaš susret s hrvatskom zajednicom u Rumunjskoj povijesni je trenutak za sve nas i on će dugo ostati zapamćen ne samo u nama, ne samo među karaševskim Hrvatima, nego i šire. Recite mi kako je uopće došlo do ovoga susreta, na čiji ste poziv došli i koje su se sve stvari morale poklopiti da bi došlo do ovoga radosnog trenutka?

            Hvala! Najprije pozdravljam vas i sve čitatelje Hrvatske grančice. Drago mi je da sam danas ovdje s hrvatskom zajednicom. U pohode zajednici Hrvata u Rumunjskoj u biskupiji Temišvar došao sam na poziv biskupa, preuzvišenog gospodina Martina Rossa. On me je zvao ne samo jedanput, nekoliko puta je o tome razgovarao sa mnom i onda smo se dogovorili za slavlje Male Gospe ove godine kako bi mogao predvoditi misu u svetištu Marija Radna i kako bi mogao poslije predvoditi misu za sve vjernike koje se tog dana okupljuju u svetištu za vjernike ne samo Hrvate, nego i Mađare, Rumunje, Nijemce, za sve koje su se jučer našle na tom slavlju. Evo, danas sam ovdje u Jabalču radosno slavio ovu misu i uistinu je bilo lijepo i toplo i intimno.

            Poznato mi je da ste još jednom bili u Rumunjskoj i to u Sibiu, 2007. godine, na Trećoj europskoj ekumenskoj konvenciji ali ne znam koliko Vam je otprije bila poznata hrvatska zajednica u Rumunjskoj. Sada kada ste karaševske Hrvate pobliže upoznali i u svetištu iz Marije Radne, gdje naši ljudi tradicionalno hodočaste, ali i ovdje na karaševskom prostoru i sada u Jabalču, inače najmanjem mjestu karaševskih Hrvata, koji su Vam dojam ostavili naši ljudi, kakvi su vjernici karaševski Hrvati, pogotovo mladi vjernici, jer oni bi trebali biti vedri znak budućnosti naše crkve ali i naše zajednice?

            O karaševskoj zajednici, o vjernicima Hrvatima u Rumunjskoj sam čuo i prije, više puta i s više strana, interesirao sam se za naše vjernike i imao sam puno informacija i prije nego što sam došao ovamo. Međutim, jedno je, kao što sam rekao i u crkvi, slušati, čuti, nešto doznati preko posrednika, a drugo je imati direktno iskustvo iz susreta s vjernicima. Na mene je veliki utisak ostavilo jučerašnje slavlje s Hrvatima na misi u 7,30 u svetištu Marija Radna, gdje sam se osjećao kao u nekom bilo kojem hrvatskom svetištu. Tu se molilo, ljudi su se ispovijedali, ljudi su hodočastili kao što to dolaze u sva naša svetišta. Osjetio što znači za naše vjernike, osobito sad i ovdje za vjernike Hrvate, to hodočašće Mariji, ta veza s Marijom koju su sigurno ponijeli i u svoje stare domovine iz Hrvatske i to je ono što je vjekovima hranilo i čuvalo naš narod..

            Stotinama godinama smo na ovim prostorima uspjeli sačuvati našu rimokatoličku vjeroispovijest i naš hrvatski identitet. Koje čimbenike smatrati važnima za daljnje očuvanje tih naših dragocjenih vrijednosti u zemlji kao što je Rumunjska, mjesto suživota različitih kultura i tradicija, prostor gdje obitavamo zaokruženi s govornicima rumujskog jezika i vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti?

            Jučer sam kratko spomenuo na misi i sada ovdje ponavljam da je crkva sačuvala hrvatski nauk i kao hrvatski narod i ovdje u Rumunjskoj,  kao što je to i po drugim dijelovima svijeta. Upravo to redovito vjerničko okupljanje svake nedjelje na Svetoj misi od osobitog je značenja za kompaktnost i zajedništvo karaševske zajednice. Nadalje, pobožnost prema presvetoj bogorodici Mariji je ona koja je uvijek hranila naše vjernike, pa nek i to traje i dalje jer je to garancija da ćemo ustrajati. Isto tako naglašavam ljubav prema obitelji. U današnje vrijeme je potrebno to još više spominjati i osvješćivati jer danas se obitelj nalazi pred puno izazova. I zato je danas potrebno pomoći, osobito mladima koji ulaze u obitelj, koji osnivaju obitelj da mogu izvršiti ono što od njih i Bog i društvo očekuje kada ulaze i kada osnivaju obitelj.

            Sada bih Vam, Uzoriti, posta-vio jedno hrabrije ali potpuno nevino pitanje. Neprestano u službi crkve, Boga i hrvatskog naroda, ima li kardinal Bozanić slobodnog vremena, vremena za odmor, za rekreaciju?

            Pa evo, meni je drago da sam ova dva dana mogao proboraviti s vjernicima Hrvatima u Rumunjskoj. Danas upravo pohađamo ove župe ovdje, jučer sam bio u svetištu Marija Radna, tako da je i to nešto što čovjeka ispunjava. Dakako da svatko mora računati i na svoje granice, i na svoje snage, pa treba naći vremena da se čovjek sabere, najprije pred Bogom u molitvi, a da se onda malo i  povuče kako bi mogao ispuniti dušu da može još i više i bolje vršiti misiju koja mu je povjerena u crkvi i u narodu, u ovom slučaju u hrvatskom narodu.

            I na kraju, da li imate, Uzoriti, neku poruku za naše ljude, za karaševske Hrvate, nešto što biste im posebno prenijeli?

            Pa evo, upravo nakon ove mise lijepe koju smo slavili ovdje u Jabalču želio bih naglasiti ovo: čovjek treba tražiti smisao svog života, osobito mladi vjernici, smisao i sreću u svom životu. Nema sreće prave, nema prave radosti i zadovoljstva daleko od Boga. Trebamo se držati uvijek Boga. To bih preporučio svim vjernicima Hrvatima katolicima ovdje u Rumunjskoj ali i svakom čovjeku. Potrebno je držati se Boga jer Bog može ispuniti naše srce i naše živote.

Ivan Dobra

 
< Precedent   Urmator >

FrontPage