Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

U kući smo gospođe Ane, rođene Kečanke koja profesoru

opisuje svoju obitelj i pokazuje kofer sa starim slikama.

            Dva su svijeta utisnuta u kućnoj arhivi. Onaj od prije pedeset godina u kojemu profesori i misionari iz Hrvatske pohode Hrvate u Keči i podučavaju ih. Također i  vrijeme nakon 90.-ih u kojoj Republika Hrvatska, na predivnom Jadranu, pruža tečaje za jezične vježbe Hrvatima iz dijaspore. Lako mi je zaključiti, čitajući jasne znakove vremena, da  posjeta dr. Čavraka spada u novije vrijeme u kojemu je isto tako prisutan osjećaj da “Hrvata Hrvat ljubi”!

            Sljedeći dio boravka u Keči je vezan uz gospođu Julianu Mixi-ch. Jedna od najstarijih osoba u Keči, koja je preživjela deportaciju u Bărăgan i oduzimanje svega što je njezina obitelj posjedovala. Mada u ozbiljnim godinama, gospođa Juliana se vrlo detaljno sjeća svega. Profesor se divi kako detaljima naše povijesti tako i redosljedu događanja kojega je gospođa, bez nijedne pogreške ili mješanja vremenskih perioda, uspijela ispričati. “Ona ne mješa vremena” -mogli smo ćuti od strane Profesora. Pa naravno da ne, jer ne mješa ih dragi Bog koji joj je sačuvao pamet, a nama dao mogućnost da se ništa ne izgubi od povijesti koju su nam ostavili naši namrli. Svaka je osoba ovakvih  godina i ovakva križa, jasan znak da je u povijesti ljudskoga života zadnja riječ ona Božja.

            Maloprije sam ove događaje opisao kao “novo vrijeme”. Smatram ga isto tako ključnim i značajnim jer zasada nitko nije uspio zapisati stanje Kečanskih Hrvata u komunizmu. Misionarima ili zbog straha nije bilo ispričano ili se postavlja pitanje da li se u tadašnjoj Jugoslaviji moglo objaviti nešto poput deportacije u Bărăgan. A ove godine je točno 60 godina od tog križnog puta...Dakle puno važnoga posla ostaje našoj generaciji.

            Za ručak i kratki predah su se pobrinuli naćelnik Keče Dorin Liviu, supruga Hrvatica Daniela Birdean i lokalni poljoprivrednik Nelu Stan. Bio je to divan ručak i divan razgovor o aktualnom stanju u Keči. Gospodin Stan živi u bivšoj kući jednoga od naših Hrvata. Divna ozidana ograda oko kuće i sama pozicija uz Crkvu su dokazi kako su ovdje sudbine bile vezane uz vjeru, marljivost i lijepu arhitekturu.

            Nakon ručka smo  osim općine posjetili biblioteku i Dom kulture. Profesor poklanja svoje knjige i za uspomenu i čitanje. Poklonjene su i povijesne knjige i monografije o mjestima u Hrvatskoj iz kojih su doselili kečanski Hrvati. Zahvalni za gostoprimstvo uviđamo da je za Hrvate specifično da budu pažljivi s dragim gostima. Puno puta smo mogli ćuti da je to u dijaspori još uočljivije nego u domovini. Pozdrav-ljamo se s domaćinima i putujemo za Temišvar.

            Ovdje u popodnevnim satima kancelar Biskupije dr. Nikola Lauš vodi profesora našemu biskupu Mons. Martinu Roosu. Razgovor je bio vrlo poučljiv za obje strane. Biskup daje profesoru korisne informacije i pruža priliku da se zadrži u biskupskom arhivu i uslika dokumente o Keči koji su mu potrebni. “Ima tamo puno velikih kutija o Keči“, kaže Profesor. Da...Majka Crkva čuva živu uspomenu na sudbinu svoje djece koja su joj najveće blago.

            Eto...tako je nekako protekao divan susret s dr. Čavrakom. Cilj je ovog izvještaja bio da skupa upoznamo čovjeka i intelektualca o kome ćemo, uvjeren sam, puno toga još ćuti. Naime, profesor će već  u desetom mjesecu održati predavanje u Velikoj Gorici o Hrvatima u Keči, na bazi podataka ( usmenih i pisanih) prikupljenih ovdje. Također će nam pomoći da se u adventu uspostave folklorne veze s Hrvatskom kroz po-sjetu kulturno umjetničkog društva iz Hrvatske, koncert i pjevanu Sv misu. Ali o svemu tome u sljedećim danima.

Dr. theol. Davor Lucacela