Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

28.10. 2015. u Muzeju Turopolja u Velikoj Gorici naš je profesor

dr. sc. Vladimir Čavrak održao  predavanje o “Zaboravljenim Hrvatima iz Keče”.

            O ovom izuzetnom doživljaju ću vam govoriti iz prve ruke jer sam imao čast biti prisutan tamo.

            Mi, Hrvati iz Rumunjske, smo uvijek znali da imamo dobre prijatelje u Domovini. Oni su nas posjećivali, pomagali, govorili o našim običajima i postojanju.

            Međutim, nikada nismo imali prilike vidjeti kako se rađa kniga ili brošura o nama. Kako izgleda predavanje od sat i pol o nama. Kakav dojam ostavljaju u Hrvatskoj publici slike, snimci, i dokumenti o nama. Koliki je to rad i koji su to ljudi što se zanimaju za naše sudbine.

            Predavanje je počelo u 19 sati, a već u 18:30 je stiglo kulturno - umjetničko društvo “Ogranak seljačke sloge” iz Buševca koje je pod vodstvom g. Nenada Rožića, tamburicom i narodnom nošnjom, pjesmom i pohvalama uveličalo događaj.

            Redom stižu g. Stjepan Rendulić, predsjednik Matice Hrvatske - ogranak Velika Gorica, gospođa Ðurđa Parac, voditeljica koja je na predivnom kajkavskom predstavila temu i profesora dr. Čavraka, docent HRK Sveučilišta dr. Mario Bara, docent profesor dr. Filip Skiljan, predsjednik i članovi Hrvatskog  plemičkog odbora, tajnica načelnika Velike Gorice Dubravka i suprug Stjepan Durasin iz Velike Bune i mnogobrojni dragi gosti i prijatelji.

            Točno u 19 sati dvorana je bila prepuna i predavanje je počelo s pjesmom. Moj otac, koji je sa mnom podijelio napor putovanja ali i radost susreta s Buševčanima, prvi je pustio suzu...možda zbog prisutnih mladih glasova koji bude uspomene na 40. godina prijateljstva, možda zbog spomena na pokojne Buševćane... koji su nam već 70’tih obogatili život...ne znam...to on zna...

            U predavanju se odmah počinju isticati predivne Crkve i zgrade u selima Keča, Boka, Neuzina, Klarija u koja su naši Hrvati doselili. Vrlo brzo shvaćam koliki rad i koliko istraživanja se je dogodilo nakon posjete Keči koja se dogodila u ljetu,  jer već dolazimo u kontakt s novim i vrlo važnim informacijama kao na primjer: koji su rang imali ti “crkveni plemići”, kojim tokom su došli i u koliko vala, nove informacije o našoj bogatoj prisutnosti u novim mjestima Šandra, Biled (županija Timiš), stare mape, studij o točnom mjestu iz Hrvatske odakle su došli - po prezimenu obitelji, osobe koje su se uspjele vratiti u Hrvatsku, živi plemići i njihovi potomci danas, opis “žitnog puta” Temišvar - Karlovac kojim su brodovi prevozili žito za zapad i puno drugih dragocjenih informacija.

            Naravno, upoznavanje s dosada najvećom tajnom, detaljima o deportaciji u Bărăgan i njezinim utjecajima na život Hrvata u Keči.

            S nestrpljivošću očekujem brošuru i tekst ovog istraživanja kojega bi mogli podijeliti u Keči i u našim karaševskim selima.

            Jedan od najvažnijih dijelova kuće je njezin temelj. Kod stvaranja prijateljstva, taj je temelj srce. U njemu prijateljstvo izraste kao biser u školjki. Izgleda da u novije vrijeme to srce kuca turopoljsko-buševačko-letovanskim ritmom!

            Zahvaljujemo se profesoru i Buševčanima što su s toliko  srca prema našim Kečanima pokrenuli ovu “akciju otklanjanja zaborava”. I što su pozvali toliko dobrih i važnih ljudi da nam pomognu sačuvati kečansku kulturnu baštinu. Bog plati!

Dr. theol. Davor Lucacela