Home arrow Hrvatska grancica arrow LJUBAV I DOBROTA GDE. IVANE ANDRIJAŠEVIC arrow Hrvatska grancica arrow Invatamant 
Arhiva articole Hrvatska grancica Invatamant

LJUBAV I DOBROTA GDE. IVANE ANDRIJAŠEVIC PDF Imprimare E-mail
marti, 08 decembrie 2015

Možda mi nikada teže bilo nije opisati neku dragu osobu, kao što mi je to sada učiniti kada je riječ o gđi. Ivani Andrijašević, profesorici glazbenog odgoja iz R. Hrvatske.

            Ona je došla u naše krajeve zanesena ljubavlju prema djeci i glazbi, ljubav koja, nadam se, bila je iskreno i  uzvraćena. Svakodnevni dječji osmjeh, njihove iskrene misli, razni dječji biseri koji su nastali tijekom tječaja, sigurno su ostavili dubok trag u srcu i mislima profesorice „Bubamarca“. A  kruna zajedničkog druženja bio je začarajući koncert te iskren i čvrst zagrljaj na rastanku, s pokojom suzom u oku, onda kada se ova divna gospođa morala vratiti svome domu završivši svoj dobrovoljni rad za ovu godinu u našim karaševskim krajevima.

img_20150726_193129.gif

            Naš prvi susret bio je u Klokotiču, u sakristiji župne crkve sv. Apostola Filipa i Jakova, prigodom najavljenog jednotjednog glazbenog tječaja, tijekom ljetnih praznika, za djecu školske dobi od I. do VIII. razreda. Zainteresirana da osobno čujem i vidim o ćemu se radi, povela sam sa mnom i starijeg sina, koji je završio I razred OŠ i uklapao se u grupu djece s kojima je prof. Andrijašević htjela raditi i za koje je već imala pripremljene materijale iz R. Hrvatske.

            Nakon kratkog razgovora s ovom divnom, skromnom i plemenitom gospođom, koja će ostati zauvijek u mojim mislima i u mome srcu, isto kao i mojemu sinu, koji je bio začaran Njezinim prisustvom, pošla sam svome domu. Zamišljena i istovremeno začuđena nakon našeg razgovora, činilo mi se kao da sam prof. Andrijašević negdje već srela i kao da se odnekud znamo. Ali, ne! Nisam je znala od prije, kao ni većina djece iz naših karaševskih sela, koji su sudjelovali na glazbenom tječaju. No uvjerena sam da će se djeca dugo sjećati vesele i nasmijane profesorice glazbene kulture, koja je svoju ljubav u kratkom roku uspjela usaditi u srce mladima kako putem glazbe, tako i njezinim prisustvom, lijepim savjetima i dobrim prijateljem kojeg su djeca našla u osobi Ivani Andrijašević. Svo to najveće ljudsko bogatstvo uspjeli su dobiti samo oni mladi kojima nije bilo teško odvojiti svoje slobodno vrijeme za usvajanje nećega novog i poučnog, odnosno ona djeca koja su s nestrpljenjem čekali sljedeći dan kako bi se ponovo sreli njihovom omiljenom profesoricom.

            Nije uzalud rečeno da putem glazbe možemo spojiti um i srce. To što gđi. Ivani Andrijašević uspjeva, mogu reči, bez problema! Što je mlade iz obje općine (Karaševo i Lupak) uspjela približiti glazbi, plesu i recitiranju u kratkom roku, vidjelo se na koncertu u nedjelju 26. lipnja 2015., održanom u dvorištu samostana časnih sestara Službenica Milosrđa u Ravniku.

img_20150726_195628.gif

            Odjeveni velićanstveno i u fantastičnom ambijentu, djeca su s nestrpljivošću čekali da pokažu svojoj obitelji, prijateljima i svim gostima koliko su uspjeli naučiti u jednom tjednu. Dvorište samostana je bilo milina gledati. Bio je prepun ljudi, djece i njihovih radova, crteža koji su osobna kreacija svakog djeteta i koja su bila prikazana svim prisutnima kao u nekoj galeriji, gdje su izloženi radovi najuglednijih umjetnika.

            Vidjevši dvorište puno života, prisjetila sam se ljepih dana, kada su tu bile časne sestre koje su se morale vratiti svojoj Domovini, dvorište koje je u to doba bilo uvijek pun prometa, gdje se je mogla čuti glazba, dječji osmijeh i neopisiva smirujuća tišina.

            Da je dobro djelo gđe Ivane Andrijašević ostavilo tragove, vidjela sam po pjevucanju i interesu kojeg imaju djeca nakon što su pohađala tječaj glazbene kulture. Djeca sada vole pjevati i pjesme poput „Djeca nose svjetove na dlanu“, „Nije lako Bubamarcu“, „Kvatro paši“, „Magarac i kukavica“, „Dobro jutro“, „Kad si sretan“ itd.

            Kako je i Sveti Augustin rekao: “Tko sam ne gori ljubavlju, ne može ljubavlju zapaliti drugoga.”, mislim da uz ove riječi mogla bih opisati gđu. Ivanu Andrijašević, koja nije imala ništa reči o sebi kad sam je pitala o svome radu i koja mi je s osmjehom na licu rekla: „Slavice, pa vi ste tu, vidite što radim i kako je djeci na ovom tječaju. Ja imam povjerenja u vas. Napišite kako vi mislite i hoćete o tome!“

            Eto, kako lijepi projekti rađaju nove heroje i postaju izvor svakodnevne pozitivne energije, dajući priliku upoznati divne skromne ljude, poput profesorice glazbene kulture, Ivane Andrijašević.  Neumorna profesorica je lijepi primjer da dobri ljudi žive i djeluju svugdje oko nas,  Ona nas je uvjerila da ljudskost nema granice.

            Od srca Vam hvala, za Vašu plemenitost, dobrotu, ljubav  i Vaše darovanje ne tražeći ništa za uzvrat!

Slavica Muselin

 
< Precedent   Urmator >