Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

U Središnjem Sjedištu Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj održan je u subotu

21. studenog 2015. godine tradicionalni susret sedamdesetogodišnjaka iz

karaševske zajednice, na kojemu se ovaj put okupila generacija rođena 1945. godine.

            Ovo je deveta godina zaredom otkako krovna organizacija Hrvata u Rumunjskoj organizira u svom sjedištu iz Karaševa susrete osoba treće životne dobi.

           Ovakvi susreti započeli su 2007. godine, kada je generacija iz Karaševa koja je tada ispunila 65 godine iskazala želju da se sastane u zgradi Zajedništva Hrvata. Inicijator tog prvog sastanka bio je Ivan Radan. Sljedeće godine, na inicijativu prof. Milje Radana, predsjednika Zajedništva Hrvata, bila je pozvana generacija rođena 1938. godine, iz cijele karaševske zajednice i ovakvi susreti su postali danas lijepa tradicija.

           O tim početcima ovih susreta govori nam prof. Milja Radan: „Prije skoro deset godine inicijativa biješe to Ivana Radana, koji je poželio da se sastane sa svojim školskim kolegama a i vršnjacima kako bi proveli jedno ugodno veče svi skupa, i eto tako to je bila kao inicijativa. Odmah sljedeće godine, Zajedništvo je pokrenulo inicijativu da se svake godine pozivaju sedamdesetogodišnjaci. Zašto sedamdesetogodišnjaci? Jer to je prvi stupanj ulaza u starost i sigurno da u tim godinama većina ljudi se osjećaju napušteni, nepotrebni i postoji onaj stid da se jave u društvu. Oni se ovde, pošto su istogodišnjaci, osjećaju u njihovom elementu.“

           Počevši od 17,00 sati, slavljenici su sudjelovali na Svetoj misi u crkvi Marijina uznesenja iz Karašeševa. Na početku Svete mise, vlč. Petar Rebedžila je, između ostalog, pozvao sve prisutne da i dalje ostanu vjerni Bogu te da se još dugi niz godina raduju u životu, sreći i zdravlju  zajedno sa svojim najmilijima.

            Nakon mise, sedamdesetogodišnjaci su se vratili u Zajedništvo Hrvata gdje su pogledali u dvorani Amfiteatar kratak dokumentar  sjetili se prošlih vremena, dana provedenih u školskim klupama, dobrih i loših stvari. Goste je u dvorani Amfiteatar najprije pozdravio prof. Radan, predsjednik ZHR-a, čestitavši svima koji su ove godine ispunili sedamdeset godine: “Jako mi je drago što mogu i ovom prilikom i ovim izdanjem da toplo pozdravim sve sedamdesetogodišnjake i da im poželim dobrodošlicu u Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj. Kada dođe ovo dobo, starost ne treba da bude neka tuga za nas, nego treba da se radujemo, jer smo nešto postigli u ovom životu. Dragi moji, mnogi od vas su ošli u nepovrat, tamo gdje nitko ne zna što je i kako je. Sad je prilika i mogućnost da vidimo gdje smo pogrešili kako da možemo da se popravimo, da se pomirimo  sudbinom i s nama. Želim vam mnogo godine unaprijed u životu i zdravlju.”  U ime organizatora slavljenicima je riječi pozdrava uputio i gospodin Ðuređ Šera, član Koordinacijskog odbora ZHR-a, a zatim su o nekim stvarima koje su im obilježile život govorili i sami gosti. Večera je počela s tradicionalnom molitvom, kada su velačasni Ðuređ Katić i Davor Lukačela blagoslovili  sve prisutne “Hvaljen Isus i Marija. Najprvo da čestitamo gazdi ove večeri, profesoru Milji Radanu. Kaže se da kultura jednoga človeka se meri po tem koliko brigu ima za starci. Starci koji su sa njinim životam doprineli da u Karaševu bude po više kultura, po više zajedništvo. U drugim redu čestitam vam i vim želim zdravlje od dragogoga Boga. Evo vidite u Karaševu sad je noć, pa je jako lijepo prosvetljeno, ali najljepe svetiljke ste zapravo vi. Po vašemo životu i po vašemu primjeru mnogo su našli put ne samo doma, nego u život. Vi ste ji naučili, prosvetlili im put kaki da budu i kako da čine” .

            Ugodna atmosfera, uz bogatu večeru i dobru muziku, trajala je za vrijeme cijelog ovog druženja, a za dobro raspoloženje sedamdesetogodišnjaka pobrinuli su se stari majstori, poznati karaševski muzikanti, Mikul i Miljača. 

            Ove godine u prostorijama Zajedništva Hrvata okupilo se je 29 sedamdesetogodišnjaka iz svih naših sela, 15 iz Karaševa, 5 iz Lupaka, 2 iz Vodnika, 2 iz Ravnika i 5 iz Klokotiča.

            “Zahvaljujem se lepo svem vam i svem iz ovih svih seli što su danas došli. U naše vreme poštovali smo se svi, s fotbalam, s programam i  kao ljudi i sad se poštujemo, kad se vidimo i kad se pozdravimo. Nadam se da ubuduće i ostale generacije da se poštuju, da manu mržnju na stranu i mi da se izvinemo jednim drugima ako smo pogrešili, imamo sad ovde priliku, jer je život kratak, sad jesmo, sutra nesmo.” (Giurasa Mihai, Karaševo)

            “Hvala lepo, gospodar profesor za vaš poziv, što ste ni svi ovde sakupili.” (Birta Petru, Lupak)

            “Mi ti želimo mnogo sreću, život i zdravlje i zahvaljujemo ti lepo što si ovo počel. Sve ovako da držiš i da činiš.” (Todor Ecaterina, Karaševo)

“Hvala lepo što ste ni prijeli i lepo ste nim sve popravili. Čula sam od ovih od drugih godina što su bili i posi ste došli i ste me vikali.” (Otil Magdalena Elena, Klokotič)