Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Zar smo dotle došli? To je upit koji se mogao čuti nakon što smo doznali da je papa Franjo pisao Sveto arhijerej-skom sinodu Srpske pravoslavne crkve u kojemu najavljuje osnivanje mješovite komisije koja će se baviti kardinalom Stepincem. Kauza za proglašenjem svetim blaženoga Kardinala Alojzija Stepinca je gotova. Cijeli spis je sada dovršen i on se, kako reče voditelj kauze Juraj Batelja, nalazi u Vatikanu na Kongregaciji za kauzu svetaca.

            Ako je sve obavljeno prema propisima Katoličke crkve i ako nema zapreka za kanonizaciju čudi zastoj oko toga procesa. Razumije se da bi najbolje bilo da svi budu usuglašeni oko stvarne istine da je Stepinac uistinu imao svetačke kreposti. No, malo je neobično, jer do sada nismo imali takvih slučajeva, da se drugu Crkvu - Pravoslavnu, pita za mišljenje, ili čak odobrenje kako bi Stepinac mogao biti uzdignut na čast oltara.

            Dijalog da. Ekumenizam da. Ali činjenice moraju biti iznad svega. Proglašenje nekoga svetim, pa makar to bio i Stepinac, ne smije biti političko i diplomatsko pitanje niti se smije spuštati na tu razinu. To mora biti, kao kod svakoga slučaja, isključivo pitanje postupka i argumenata za svetost. Ako ti argumenti i dokazi postoje, ako je ispunjena sva propisana procedura Katoličke crkve, ne vidim razloga, ili sam naivac, da bi bilo koga trebalo pitati za odobrenje. Ako se i u drugim slučajevima pođe ovim smjerom mislim da će zastati mnogi postupci jer se uvijek može pojaviti grupacija ili država koja može reći svoju protivnu riječ.

            Koliko znam na odluke Kongregacije nitko, osim Pape, nema pravo veta. Plemenito je i evanđeoski da papa Franjo pruža ruku našoj braći Pravoslavcima, ali nisam siguran da je najsretniji i najspretniji put kojim se to čini. Stepinac ne smije, nakon montiranoga političkoga procesa, opet biti predmet politike. To mora biti duhovna stvar, stvar kreposti, morala i božanskih argumenata. Stepinac je, što je najvažnije, svetac u srcima mnogih koji iskreno vjeruju i koji su mu se molili i mole dok ni postupak nije bio započet. Dijalog je uvijek dobar put, ali on ne smije ići na teret nečije svetosti. Koliko znamo do sada je Vatikan, a ne Beograd, London ili Tel Aviv proglašavao svece! Možda bi, da paradoks bude veći, netko, da je još živ, pitao Stepinčeva tužitelja Jakova Blaževića da on isto da odobrenje?

            Stvar mora biti jasna mi ne želimo “kontroverznoga” sveca, nego čistoga i nebeski sjajnoga kakav je i bio.

            Blaženi (sveti) Alojzije Ste-pinac moli za nas!

            Preuzeto / “Nasa Ognjista” / Wikipedija

            Blaženi Alojzije Stepinac (Brezarić pokraj Krašića, 8. svibnja1898. - Krašić, 10. veljače 1960.), zagrebački nadbiskup ikardinal, proglašen blaženim 1998. Smatra se jednim od velikana Katoličke Crkve u Hrvatskoj.

            Djetinjstvo je proveo u rodnom mjestu. Klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu. Za vrijeme Prvog svjetskog rata sudjelovao je u borbama na talijanskom i solunskom frontu, bio je ranjen i pet mjeseci zarobljenik. Iz rata se vratio kući s činom potporučnika. Nakon studija u Rimu, zaređen je za svećenika 1930. godine. Na njegov prijedlog osnovan je Caritas Zagrebačke nadbiskupije, kojem je bio na čelu. Imenovan je nadbiskupom koadjutorom 1934. godine. Iste godine zaređen je za biskupa.

            Postao je zagrebački nadbiskup 1937. godine. Kao žarki i neumorni propovjednik Božje riječi pohađao je svoju prostranu nadbiskupiju promičući Katoličku akciju, Caritas i pobožnost prema Djevici Mariji. Utemeljio je brojne nove župe i organizirao proslavu 1300. obljetnice evangelizacije hrvatskog naroda. Za vrijeme Drugog svjetskog rata pomagao je progonjene i patnike, zbrinuo je 500 prognanih slovenskih svećenika te 6717 bolesne i gladne djece.  Prosvjedovao je protiv progo-na Židova i provedbe nacističkih zakona. U govoru 31. listopada 1943. ispred zagrebačke katedrale osudio je svaku diskriminaciju, rasnu, nacionalnu i vjersku, zatvaranje i ubijanje nevinih, otimanje i palež imovine i mirnih sela.

            Nakon dolaska komunista na vlast, odbio je odvojenje Katoličke Crkve u Hrvatskoj od Vatikana. U montiranom procesu, osuđen je na 16 godina zatvora i prisilnog rada. Pet godina proveo je u zatvoru u Lepoglavi, a od kraja 1951. do svoje smrti 10. veljače 1960. godine u kućnom pritvoru u Krašiću. Papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom 1952. godine. Umro je na glasu svetosti primivši svete sakramente. Vijest o njegovoj smrti objavljena je na naslovnicama dnevnih novina širom svijeta, a misa zadužnica služila se i u Rimu,Montrealu, New Yorku, Chicagu, Rio de Janeiru i drugim svjetskim gradovima. Pokopan je u kripti zagrebačke katedrale uz prisutnost mnoštva vjernika. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici. U nastavku procesa kanonizacije kardinal Angelo Amato obznanio je da je liječničko povjerenstvo Kongregacije za kauze svetaca utvrdilo novi slučaj čudesnog izlječenja po Stepinčevu zagovoru, čime se ostvaruju uvjeti za proglašenje Stepinca svetim.

Dr. theol. Davor Lucacela