Arhiva articole Hrvatska grancica Realitatile noastre Search by tag : alegeri, parlamentare, alegeri parlamentare, carasova, Carasova |
,,TRI VODENICE” IZ KARAŠEVA |
marti, 12 ianuarie 2016 | |
U podnožju kanjona Karaša, na samom izlasku rijeke iz stijena divljeg kanjona kroz kojega si je tisućama godinama kročila put, nalazi se mjesto na kojemu su u davnini bile izgrađene tri vodenice.
Mjesto
je oduvijek bilo poznato kao Gurguteg, iako se danas ovaj naziv sve rjeđe
koristi. Dvije vodenice su bile izgrađene na desnoj strani, a jedna je bila
podignuta na lijevoj strani rijeke Karaša, nalik ogrlici na kojoj su bile
zarobljene kuglice.
Kako
se je zvala najstarija od tri vodenica i koje je sve godine bila u Gurgutegu
podignuta, - nije mi poznato. Ne znaju to niti naši stari. Bar oni koje sam s
velikom znatiželjom pitala. Tužno je da niti sama konstrukcija nije ostavila ni
najmanji trag, zgazilo ju je vrijeme, i veoma je teško, možda čak i nemoguće,
rekonstruirati povijest tog nekada itekako korisnog objekta. Ipak, nepobitni
svjedoci njezinog postojanja su podaci koji su se stoljećima prenosili usmenim
putem, zatim naziv mjesta i nekoliko slike iz samog početka prošloga stoljeća.
Na
istom idiličnom prirodnom prostoru je oko 1700. godine bila izgrađena i druga
vodenica. Nosila je ime Kamenica i bila je, kao i sve ostale vodenice u
Karaševu, dio svakodnevnog života naših predaka. Seljaci su u vodenicu nosili
velike količine kukuzuza i vraćali su se kući s domaćim brašnom. Uostalom, oko
vodenice je uvijek bilo puno posla, tako da briga oko vodenice je često puta
bila posao više ljudi, a ne samo vodeničara. Niti Kamenica nije izdržala do
naših dana, tiho se je i bezglasno ugasio pod ugrizom vremena svaki trag ovog
važnog dijela naše kulturne baštine i važne karike povijesti Karaševaka na ovim
prostorima.
Jedina
od tri vodenice iz Gurgutega koja je uspjela preživjeti propadanje je Velika
vodenica, smještena na desnoj strani rijeke Karaša, na samom ulazu u Nacionalni
park Semenic-Cheile Caraşului. Bila je izgrađena 1883. godine, bar tako stoji
zapisano na jednoj unutarnjoj drvenoj gredi, i još uvijek je aktivna. Istina,
danas je koriste samo nekoliko obitelji koje tvrde da Velika vodenica daje
najbolje i najsitnije brašno upravo zbog starog i posebnog mehanizma
funkcioniranja. No isto je tako istina da se Velika vodenica mora pod hitno obnoviti
jer u drugačijem slučaju će i ona u kratkom vremenu doživjeti sudbinu svojih
starijih „sestara”, a i svih drugih vodenica iz našega mjesta.
Karaš
je iznimno pogodna rijeka za vodenice, a voda i brašneni proizvodi su
predstavljali, ne samo u davnini nego i danas predstav-ljaju, osnove
svakodnevnog života. Premda je u gradnju vodenice trebalo uložiti mnogo truda,
voda rijeke Karaša je bila ona koja je okretala impresivni vodenički kamen. S
drugim riječima, energija za funkcioniranje je bila besplatna, nije trebalo uložiti
ni ulja, ni drva, ni ugljena. Štoviše, djelatnost vodenice nije štetila prirodi
i okolišu nego je čak i približila ljude rijeci i prirodi. Sve su to razlozi
zbog kojih je negdje oko 1800. godine u Karaševu bilo četrnaest vodenica, - bar
su mi tako rekli neki stari mještani kod kojih je informacija stigla usmenim
putem, prenesena iz generacije na generaciju. S iznimkom vodenica koje su bile
izgrađene na Gurgutegu, sve ostale su
nosile imena svojih vlasnika, tako da i dandanas u Karaševu imamo, na primjer,
ruševine Arsulove vodenice, Tinkulove vodenice, itd.
Koliko
je meni poznato, elementi jedne stare karaševske vodenice će biti sačuvani u
Muzeju iz Karaševa, čija izgradnja se upravo približava kraju. Na taj način će
i nadolazeće generacije upoznati mehanizam funkcioniranja stare karaševske
vodenice i dijelić naše povijesti na rumunjskom prostoru.
Nije
mi, međutim, poznato da li netko namjerava obnoviti i zaštititi od vremenskih
nepogoda i ove zadnje vodenice koje se još uvijek mogu opaziti na obalama
Karaša ili će u narednim godinama i one propasti, isto kao što je propala
Kamenica i mnoge druge.
Maria Calina |
< Precedent | Urmator > |
---|