Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Biblija (kasnolat. Biblia, od grč. βıβλία, deminutiv mn. [jed. βıβλίον] od βίβλος: knjiga), sveta knjiga židovstva i kršćanstva, zbirka raznovrsnih spisa koji su nastajali tijekom više od 1000 god. pr. Kr. (Deborin hvalospjev, Suci 5) pa do kraja I. st. (2 Pt). Naziva se i Sveto pismo, katkad Pismo ili Pisma. Kršćani je dijele na Stari zavjet (SZ) i Novi zavjet (NZ).

            Prijevod Biblije na narodni jezik za svaki je narod iznimno važan događaj. Jer Biblija nije samo spomenik vjere nego i spomenik jezika. Prvi cjelovito napravljen prijevod Svetoga pisma na hrvatski načinio je u 17. stoljeću isusovac Bartol Kašić,  kada još nije postojao standardni hrvatski jezik.  Prvi pak tiskani prijevod cijeloga Svetoga pisma na hrvatski, koji je načinio franjevac Petar Katančić, izašao je 1831. u Budimu. Tridesetak godina poslije objavljuje teolog Ivan Matija Škarić prijevod Biblije u Beču 1858–1861.

            Vjerujem da je dio naših čitatelja, ili bolje rečeno čitateljica, koje rade u Austriji, među gradišćanskim Hrvatima, vidjelo da su oni preveli na svoj narodni jezik Bibliju. Prema gradišćanskim Hrvatskim novinama, Bibliju je preveo svećenik i dugogodišnji župnik u Klimpuhu i nadzornik za vjeronauk prof dr. Štefan Geošić.

            To magistralno djelo, dr. Stanko Horvat, predsjednik Hrvatsko-ga kulturnoga društva u Gradišću, predao je na poklon Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Prijevod čine pet sveska »Biblije na gradišćanskohrvatskom jeziku« (Stari i Novi testamenat). Istu je Bibliju,  umirovljeni direktor škole, Štefan Zvonarić, darovao Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.

            Nesumnjivo da je ovo povijesni događaj za gradišćanske Hrvate. Njihov rad i zalaganje na očuvanju jezika, običaja i tradicija, trebao bi potaknuti i nas, karaševske Hrvate, da više brinemo o našem govoru, starinama, običajima. Da ih više čuvamo, njegujemo i promoviramo. Pritom moramo imati na umu i pisanu riječ, znači sve ono što je pisano ili se piše na našem govoru. Bilo da su to svjetovne pjesme, crkvene pjesmarice ili pak druge knjige. Jer sve je to dio naše kulture pa samim time i dio nas samih. Prema tome, poštujmo i čuvajmo i prenašajmo dalje sve ono što su naši stari čuvali stoljećima i prenijeli nama.

            (Izvori preuzeti iz Hrvatske enciklopedije, Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu; s portala Matice hrvatske i Hrvatskih novina. Tajednik Gradišćanskih Hrvatov, 03.01.2016.).

Maria Laţchici