Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Osnovna škola Lupak bila je obnovljena prije šest godina.

            Zgrada je, pored ostalog dobila novi krov, novu vanjsku i unutarnju žbuku, nove sanitarne prostore, novu stolariju (prozore i vrata) te novo centralno grijanje. Pisao o sam u jednim prijašnjem članku, kada sam govorio, međuostalom, o nastavi na hrvatskom jeziku u našim školama, da su te naše škole spremne primiti učenike u bilo koje vremensko doba, jer je većina njih doživjela, u zadnjim godinama, znatne promjene. Te su promjene ciljalje, prvobitno, termičku rehabilitaciju školskih zgrada. 

            Pišem ovaj tekst 22. siječnja, a danas je u Lupaku vrlo hladno. Neugodno niske temperature, od minus 15 stupnjeva ili čak niže, osjećaju se dapaće u jutarnjim satima, tada kada djeca stižu u školu. Kako je škola nedavno termički obnovljena, očekuješ se da će unutra biti ugodno i toplo, taman lijepo da toga dana naučiš nešto novo i korisno. Međutim, tvrde nastavnici, u navedenim okolnostima niskih temperatura, mjesna škola ne može osigurati toplinsku udobnost svojim učenicima.

            Problem topline, također, zabrinjava i roditelje učenika ove škole. Oni su uputili knezu lupačke općine jedno otvoreno pismo u kojemu ga naznačuju da temperatura u razredima ovih dana dostiže tek 7 stupnjeva. Stoga se knez, Marijan Vlašić, zaletio u lupačku školu kako bi se uvjerio u istinitost ili neistinitost ovih tvrdnji, iako kaže da škola od prije dvije godine ima svoj budžet, svoje novce,pa sama se i administrira, tako da, veli on dalje, općina ne može tu previše intervenirati.

            Budući da sam sudjelovao ovom kratkom posjetu mogu vam izložiti ono što sam ja  osobno primjetio i doživio, ne iz perspektive stručnjaka instalacijske tehnike (što, očito nisam!) već iz perspektive čovjeka koji je stekao minimalno znanje u tom području, prilikom izmjene stare toplinske instalacije u svojoj kući, s novom.

            Pa, da ne duljim! U trenutku kada je lupački knez stigao na licu mjesta, centrala na drvima radila je punom parom, a i suhih drva, od prošle godine, još je bilo u skladištu. Štaviše, prošlog je mjeseca općina popunila školsko skladište novim zalihama drvi, drva kojih je škola dobila kao poklon!

Međutim, ne znači da, ako imaš puni frižider hrane bit ćeš automatski i sit! Moraš, najprije to jelo i pojesti (u potrebnim količinama), a čak ni to neće ti garantirati da češ se na kraju osjetiti sitim!

            Školska centrala radi, troši drva, ali u samoj školskoj zgradi nije toplo! Radijatori jesu topli, ali samo gornji dio njih. Temperatura unutar razreda nije 7 stupnjeva, kao što su to roditelji naveli, već stoji negdje između 16 i 18 stupnjeva, ovisi o položaju razreda. Ova temperatura, međutim, nije adekvatna za učenike, koji prate nastavu obučeni debelim jaknama.

            Nastavnici tvrde da bi se trebali nadodati svakome razredu najmanje jedan radijator više kako bi donekle kompenzirali nedostatak topline u hladnim jutrima. Ali,  vjeruju nastavnici, višak radijatora neće po svemu riješiti toplinski problem. Glavnu krivicu, po njihovom mišljenju, snosi sama toplinska instalacija.

            Iako knez tvrdi da je sve odrađeno po stručnom projektu neke specijalizirane temišvarske firme te da mišljenje nastavnika nema adekvatnu kompetenciju, ne moraš biti „stručnjak“ da  osjetiš „na svojoj koži“ da toplinska instalacija ne funkcionira onako kako bi trebalo. Još više, ovaj problem nije nov, star je isto toliko koliko i nova toplinska instalacija. Znači, punih šest godina! A, nadležni su, u svom tom vremenu, znali o tome, ali nisu ništa popravili. A pitanje tek sad dolazi: tko će intervenirati u rješavanju ovog višegodišnjeg problema?

            Općina Lupak diže ruke, jer škole, kao što rekoh u početku, imaju svoj budžet pa se moraju same snaći. Ali, budžet ove škole je savim nedovo-ljan za izmjenu instalacije. Ministarstvo obrazovanja? Budimo realni! Ono zna da je nedavno u toj školi montirano novo centralno grijanje, pa, najvjerojatnije neće ni trošiti svoje vrijeme i energiju razmisliti o tome, a kamoli bacati novce da popravi...ono što je novo?! Roditelji? Moguće, jer su oni jedini koji vjeruju svojoj djeci! Roditelji će, dakle, po mojem skromnom sudu skupiti, od ruke do ruku, od jedne generacije na drugu, novac. Oni će, naposljetku, izbaciti zimu iz lupačke škole. 

            Do tada, po staroj navici, da bi se stvorio podnošljiv toplinski „ugođaj“ učenicima i nastavnicima lupačke osnovne škole, morat će se i dalje pribjeći dodatnim pomagalima: električnim grijalicama i debelim zimskim jaknama!

Daniel Lucacela