Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Putniče, gdje god se nalaziš, ako želiš da si odmoriš dušu i pamet približi se prirodi, da vidiš njezin sjaj. Dođi u Nacionalni park „Semenic-Cheile Caraşului“ da otkriješ mjesta gdje možes pronaći samoga sebe!

            Riječ ,,Semenic’’ naziv je za planinu, rijeku, odmaralište i vrstu cvijeća. Kad opisujem ovu planinu, više mi se sviđa nazvati je „planinom cvjetnim imenom“. Najvažnija jedinica tog brdovitog kraja poznata je kao ,,srce turizma“ cjelokupnog Banata. A, sami Banat je u Rumunjskoj poznat kao „čelo“!

            Ne zna se točno odakle dolazi taj naziv, ali sam nedavno pronašla u jednoj staroj legendi da je čvrsto povezan s izgledom rumunjske karte. Naime, karta Rumunjske slična je maloj i debeloj ribici, čiji trbuh stoji u Dunavu a rep u Crnom moru, dok se „glava’’ te ribice nalazi u Banatu.

            Zahvaljujući prekrasnim krajolicima iz arije Semenika, ,,Secu’’ ,,Trei ape’’ ,,Valiug-Crivaia’’ i ,,Semenic’’, ovo područje može u bilo kojoj sezoni postati velika atrakcija za turiste. Svako odmarilište iz podnožja Semenika skriva ponešto posebno za svakog od nas. Ne velim to slučajno jer, doista, doživijela sam čar tih mjesta na svakom svojem izletu.

            Šteta bi bila da sam sva ta odmarališta posjetila u samo jednom danu. Izgubila bih priliku da se svakom odmaralištu posebno radujem. Stoga sam se odlučila da, skupa s mojim prijateljima, posjetimo svako odmaralište zaredom.

            Prva naša stanka postala je odmaralište,,Secu’’.

            ,,Secu’’ poznat i pod nazivom ,,Şura’’, nalazi se na priličnoj visini od prilike 320 metara. Prvoga svibnja 1971. godine, odmaralište ,,Secu’’ proglašeno je turističkim naseljem radi ljepota u blizini jezera s istim nazivom. Nešto više o povijesti ovog krajolika doznala sam raspitajući se naokol, razgovarajući s ljudima koji su mi izgledali da znaju ponešto o prošlosti ovog odmarališta.

            Najviše o toj prošlosti, o razvitku odmarališta ili o raznoraznim „legendama“ vezane uz jezero koje kruže čak i u današnje vrijeme među turistima doznala sam od gospodina Emila Dascălua, čovjek koji je svojom radnom snagom potpomogao u podizanju brana ovog jezera. Radovi na tom umjetnim jezeru započeli su 1961. godine i završili sredinom 1963. Kako bi se skrojio put ovome jezeru moralo se žrtvovati jedno čitavo seosko naselje. Naselje Târnova imalo je tada otprilike dvadeset domaćinstava i jednu drvenu crkvicu koje su bile potopljene, dok su stanovnici bili prisiljeni preseliti na neko drugo mjesto. Današnja Târnova sagrađena je na brdovitom području, na mjestu gdje su stari Târnovljanje imali posjede, salaše ili livade.

            Dubina umjetnog jezera dostiže 25 metara, ovisno o stupnju punjenja vodom, a prvotna mu svrha nije turizam ili rekreacija, kao što bi to izgledalo na prvom pogledu, već opskrbljivanje vodom grada Ričice.

            Tijekom dana krenuli smo u šetnju duž jedne stare želježničke pruge koja vodi prema novome naselju Secu. Nekada su tom prugom gonile prve ričičke parne lokomotive: Resicza, Bogsan i Hungaria. Dužina ove tračnice je 12 kilometera, njome su se nekada prenosila drva i ugljen.

            Vratila sam se ovim mjestima i u jesen. Vrijeme, naravno, nije više bilo pogodno za kupanje u jezeru, međutim dobra je bila prilika za još jednu šetnju. Mogu vam svjedočiti da krajolik ne gubi svoj čar i ljepotu ni u ovo doba. Tada rascvjetali šafrani razveseljuju po šumi rasprostireni bakreni tepih od lišća.

               Osmijeh tih prekrasnih plavih cvijeća vazda je prilika za slavlje u jesenskim danima.

            I, zaista, ljepota ovog krajolika potaknula nam je interes da ga ponovno i ponovno  posjetimo.

Maria Calina